“Imam odlične odnose s jednim čovjekom po imenu Erdogan” – rekao je američki predsjednik Donald Trump početkom sedmica u Ovalnom uredu opisao svoj odnos s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, dok je sjedio pored Erdoganovog političkog protivnika Benjamina Netanyahua. “Sviđa mi se, i ja se sviđam njemu. Nikad nismo imali problem”, dodao je američki predsjednik.
To nije sasvim tačno: 7. oktobra 2019. Trump je zaprijetio da će “uništiti tursku ekonomiju” i rekao da je to već jednom učinio. U pismu od 16. oktobra 2019. upućenom Erdoganu Trump je pozvao turskog predsjednika da s njim sklopi “dobar posao” i naglasio: “Ne želim biti odgovoran za uništavanje turske ekonomije.”
Turska ekonomija se posljednjih šest godina suočava s velikim izazovima: turska lira je znatno izgubila na vrijednosti. U martu 2007. jedan američki dolar vrijedio je oko 1,30 turskih lira, u oktobru 2019. 5,79, a danas je to 38,06 lira, piše DW.
Iako je Trump tada možda ipak naštetio turskoj ekonomiji, čini se da se danas dvojica šefova država bolje slažu nego ranije. Zapravo, Turska spada među zemlje koje su najmanje pogođene Trumpovom carinskom politikom: za tursku robu uvedena je carina od ‘samo’ deset posto. Trumpova 90-dnevna pauza za carine i opće smanjenje na 10 posto za sve zemlje osim Kine po prvi puta privremeno dovodi sve na isti nivp kao Tursku.
Nova nada?
Za razliku od lošeg raspoloženja u Evropi, predstavnici turske ekonomije u carinama ne vide krizu, nego priliku. Oni su uvjereni: uz ispravnu trgovinsku politiku Turska može imati koristi od nove situacije.
Nova pravila igre Donalda Trumpa mogla bi posebno pomoći turskim izvoznicima da steknu prednosti na američkom tržištu, kaže Bülent Aymen, zamjenik predsjednika Udruženja izvoznika namještaja, papira i drvnih proizvoda za Mediteran (AKAMIB). “Sjedinjene Američke Države su posljednje tri godine naše glavno tržište. Naš izvoz raste svaki mjesec. Pojačavanje carinskog rata omogućava Turskoj da na područjima poput hemijske i automobilske industrije, proizvodnje namještaja i elektronike osvoji tržište u SAD. Tu prednost moramo svakako dobro iskoristiti”, kaže Aymen.
Obim trgovine Turske i SAD-a iznosi više od 30 milijardi američkih dolara. SAD je trenutno drugi najvažniji trgovinski partner Turske nakon Njemačke. Turski izvoz u SAD povećao se prosječno za 16 posto tokom posljednjih pet godina dok je američki izvoz u Tursku porastao za devet posto. Prema podacima Turskog udruženja izvoznika (TİM), Turska je 2023. u Njemačku izvezla robu u vrijednosti od oko 21,1 milijardi američkih dolara, a izvoz u SAD je bio vrijedan oko 14,8 milijardi. Prema Turskom statističkom zavodu (TÜİK), izvoz u SAD se krajem 2024. popeo na 16,3 milijarde američkih dolara.
Turska u SAD najviše izvozi hemijske proizvode, automobilske dijelove, odjeću, tepihe i elektroniku. Istovremeno iz SAD uvozi više od polovice pamuka za tekstilne proizvode koje potom izvozi u SAD.
Prema mišljenju Serefa Fayata, predstavnika tekstilne industrije u Savezu turskih ekonomskih komora i burzi (TOBB), visoke Trumpove carine na uvoz iz Kine i Evropske unije mogle bi povećati vidljivost turskih proizvoda na američkom tržištu. “Sada moramo brzo djelovati. Možemo probleme koje će vjerovatno imati Kina, Vijetnam i Kambodža iskoristiti u svoju korist”, smatra Fayat.
Kritika turske trgovinske politike
Fayat je optimističan što se tiče budućnosti trgovine s Trumpovom Amerikom. “Ne očekujem da će Turska biti pogođena novom situacijom.” Predlaže da se sa SAD-om pregovara o ograničenoj trgovini bez carina. “To je vrlo važna prilika. Ali moramo pažljivo posmatrati kako će naš najvažniji trgovinski partner EU biti pogođen američkom carinskom politikom”, upozorava on.
Ipak, kod nekih drugih vlada oprezni entuzijazam: potencijala ima dovoljno, ali mnoge turske kompanije nisu spremne iskoristiti ga, smatra Murat Akyüz, bivši predsjednik Udruženja izvoznika hemijskih proizvoda (IKMIB). “Smatram novu američku carinsku politiku velikom prilikom za Tursku. Istovremeno, smatram da izvoznici u Turskoj nisu dovoljno pripremljeni.” U prošlosti se, kaže Akyüz, mnoge prilike nisu iskoristile jer “nije bila vođena održiva trgovinska politika”.
I Fayat vidi propuste: pristup američkih kupaca turskim proizvodima je ograničen zbog nedostatka trgovačkih centara i skladišta. On kritikuje politiku: “Iako je Trump već odavno najavio te carine mi, nažalost, nismo proveli potrebne pripreme.”
Turska kao mjesto za proizvodnju?
Osim izvoza, Turska bi se mogla etablirati i na drugom polju kao strateški akter: kao proizvodna lokacija za azijske kompanije. Konkretno, Turska bi mogla pozvati firme iz Kine da proizvode u Turskoj kako bi zaobišle visoke carine. Geopolitički položaj kao most između Istoka i Zapada ide tome u prilog.
“Moramo tim zemljama posebno Kini objasniti prednosti premještanja proizvodnje u Tursku”, zahtijeva Akyüz. “Trebali bismo aktivno poticati ulaganja u našoj zemlji. Turska je sa svojom infrastrukturom i potencijalom kvalificirane radne snage za to dobro pripremljena”, smatra Akyüz.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
