Kažu da je bol pri opadanju usled hemioterapije, sličan onom kada kosa opada usled alopecije. Čudan nekako, pomalo svrbi i nije baš kao da je prijatno nositi tu maramu.
Nije prijatno ni spavati na jastuku, a ne nositi nešto na glavi po ceo dan. To mi prosto nije bilo prihvatljivo. Sa raznim problemima svako od nas živi svaki dan, ali to nije bio problem na koji pristajem. Tako je na red došla mašinica.
Bio je to ritual. Neke druge vrste, ali pristupile smo mu slično. Frizerka, ovog puta ona ista koja me šišala od malena. Ona koja je morala da ispravlja krive šiške koje sam odlučila da ošišam u 11 uveče u šestom razredu.
Ona koja mi je u osmom razredu farbala pramenove u crveno, jer sam želela da ličim na Avril Lavinj. Ona koja živi preko puta mene i pratila je svaku moju fazu života, a samim tim i frizuru.
Zajedno sa nama i majka, koja ovoga puta nije uplašeno mahala sa vrata, nego je, opet uplašeno, sedela pored mene nevešto skrivajući svoju brigu. I otpočele smo zajedno novu eru.
Ima nešto moćno u tome kada mašinica skoro dotakne skalp i prosto munjevitom brzinom seče pramenove nekada moje navodne ženstvenosti. Možda i nije bilo tako munjevito, koliko sam ja izgubila pojam o vremenu i prostoru.
U tom trenutku sam ipak, preuzela svoj život u svoje ruke.
Nisam dozvolila da mi se život samo dešava i da mi kosa sama opada, postepeno. Preuzela sam kontrolu, užasnu situaciju pretvorila sam u svoju snagu. I hrabrost, neki bi rekli.
Do tada sam brinula kako ću izaći napolje, a da kosa nije stilizovana onako kako sam zamislila. Ispeglala sam je, a krajevi oko vrata su se uvili, čoveče, kako ću ja ovakva bilo gde?! Ne bih da vezujem kosu izgledam muškobanjasto.
U tom trenutku jedino što sam osetila jeste – snaga. Zato, sada razumem mnoge žene koje su u periodu rastrojstva ili žarke potrebe za iskakanjem iz svakidašnjosti uzele istu takvu mašinicu u ruke i razbile svoju rutinu. I tu je kontrola. Kontrola nad svojom stvarnosti.
Retko ko u takvom nekom trenutku života razmišlja da li će to uticati na njihovu ženstvenost ili ne. Mislimo samo o tome kakvu slobodu će nam doneti.
Jer, zaista, sa šišanjem na kratko dolazi određena sloboda. Em što uštedim svaki put kada kupujem šampon, koji traje do isteka roka. Em što za olakšanjem izbegnem kupovinu regeneratora, jer zaboga ne moram da raščešljavam kosu.
Em što ne moram više da se uklapam u jasno postavljeni standard ženske lepote, što je samo po sebi olakšavajuće. Najvažnije – više ne dozvoljavam da dužina kose određuje stepen moje ženstvenosti.
Iako naravno, vrlo često naiđem na usputne komentare starijih: “Tako lepa i mlada, a tako muški ošišana”. li: “Sinko, pa tako lepa haljina, a tako muška frizura.” Ne dozvoljam takvim rečima da me dotaknu.
Jer niko ne zna kako sam „muški” podnela borbu sa rakom, a još manje zna kako snažno, moćno i ženski nastavljam borbu za život.