Donja Jablanica ili država bez odgovornosti
Kako su životi građana manje vrijedni od interesa investitora i političkih veza
To je Bosna i Hercegovina u svojoj najogoljenijoj formi: zemlja u kojoj ljudski život vrijedi manje od betonske mješalice, manje od interesa lokalnih investitora s “jakim leđima”, manje od jedne kafe ispijene u kabinetu dok se fiktivne kontrole potpisuju zatvorenih očiju.
Najsvježiji dokaz?
Tragedija u Jablanici — jedna od najtežih koju je ova zemlja vidjela u posljednjim godinama. Ne tragedija uzrokovana pukom prirodom, nego rezultat gomilanja grešaka, aljkavosti, šutnje i pogodovanja koje traje godinama.
Selo izbrisano, životi prekinuti, država — nigdje
Nakon obilnih padavina, aktivirao se teren oko kamenoloma čije se legalnost i nadzor mjesecima dovode u pitanje. Niko više ni ne pokušava reći da je sve bilo po propisu — ljudi u Jablanici su to znali, stručnjaci su upozoravali, a papirnati nadzor je, kao i uvijek, bio potpuna fikcija.
Klizište je odnijelo čitavo selo
Devetnaest ljudi je izgubilo život. Devetnaest sudbina, devetnaest porodica koje su ostale bez domova, bez roditelja, bez djece, bez prošlosti i bez budućnosti.
Dok su nadležni gledali u pod i tražili “ko je odgovoran”, obični ljudi su radili njihov posao. Na teren su prvi stigli volonteri. Humanitarne organizacije. Dijaspora. Ljudi dobre volje.
Njihova ruka je bila brža od ruke države. Prve privremene kuće nikle su prije prvih ozbiljnih reakcija institucija. Građani su na svojim plećima iznijeli početak obnove sela koje je vlast svojim nemarom izbrisala s lica zemlje.
Gdje je Vlada Federacije BiH?
Gdje je krizni fond?
Gdje je sistem?
Zašto humanitarne organizacije popravljaju ono što su institucije uništile šutnjom i ignorisanjem?
Ovo nisu pitanja za sijelo — ovo su pitanja za ostavke. Ali u Bosni i Hercegovini takav refleks ne postoji.
Godinu dana prebacivanja odgovornosti: “Nismo mi — oni su”
Ko je potpisao dozvole?
Ko je kontrolisao kamenolom?
Ko je dozvolio eksploataciju bez adekvatnog nadzora?
Ko je ignorisao izvještaje o nestabilnom terenu?
Ko je trebao reagovati na vrijeme?
Pitanja se gomilaju kao i kamenje koje je zatrpalo selo, ali odgovor — institucije ne daju. Kao po navici, počinje političko ping-pong takmičenje: Federacija prebacuje kantonu, kanton opštini, opština inspekcijama, inspekcije papiru, a papir… u ladicu.
Druge zemlje protestuju — Bosna šuti
U Sjevernoj Makedoniji, nakon požara u diskoteci, ljudi su paralizovali grad.
U Srbiji, zbog institucionalnih propusta, studenti danima blokiraju mostove i ulice.
A u Bosni i Hercegovini?
Tišina.
Par dana emotivnih statusa.
I onda — ništa.
Kao da je 19 mrtvih usputna vijest.
Kao da je cijelo selo zbrisano samo još jedna epizoda u seriji “Sve će to narod pozlatiti”.
Najočitiji dokaz da smo kolektivno umorni, izlomljeni i naviknuti na to da tragedije prolaze bez kazne. U drugoj državi ovakav slučaj bi doveo do smjena, ostavki, protesta. Kod nas — do zaborava.
Ovo nije prirodna katastrofa. Ovo je sistemska katastrofa.
Kamenolom u Jablanici nije puklo brdo — pukla je država.
Pukao je sistem koji ne zna kontrolisati, ne zna reagovati, ne zna preuzeti odgovornost.
Sistem u kojem je politička veza jača od geološkog izvještaja.
Sistem koji štiti investitore, a ne ljude.
Kad građani postaju prva linija pomoći, a Vlada nestane iz kadra — to više nije tragedija, to je moralni bankrot države.
Šta slijedi?
Hoće li se išta promijeniti?
Hoće li ova tragedija natjerati vlast da konačno uspostavi stvarni fond za hitne situacije?
Hoće li inspekcije dobiti zube, a ne još jedan pečat?
Hoće li iko odgovarati?
Ako se pogledaju posljednje dvije decenije — vjerovatno ne.
Biće napisano nekoliko saopštenja, par puta će se reći da je “proces u toku”, a onda će sve pasti u isti mulj zaborava iz kojeg nikada ništa ne izađe.
I tako — do sljedeće tragedije.
U zemlji gdje ljudski život vrijedi manje od kamena koji ga zatrpa.
