Piše: doc.dr.sc.iur. Nermin Alihodžić
Svako od nas teži da se popne na stupanj svoje nesposobnosti. U razvijenim društvima postoje propisane institucionalne procedure koje su nastajale kao plod višedecenijskog iskustva, a koje ne dozvoljavaju da nekompetentni i nesposobni budu imenovani na one pozicije i radna mjesta za koja nisu sposobni da ih kvalitetno obnašaju. Ukoliko se i desi u nekom slučaju da se potkrade greška u kadroviranju, vrlo brzo kroz interne kontrole i audite takve osobe bivaju sklonjene sa radnih mjesta na koja su nekim slučajem „zalutala“.
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić je školski primjer čovjeka koji je zalutao na ovu poziciju. Njegov prvi mandat obilježen je masovnim protestima i paljem institucija koje nisu gorjele ni za vrijeme agresije na našu državu, a njemu je to uspjelo. I tada se velika većina javnosti složila da je to najgori premijer od svih koji su do tada bili, a vjerovatno da će još dugo držati ovaj neslavni rekord i kada ode sa ove pozicije.
Ovaj njegov drugi mandat samo potvrđuje rečenicu sa početka ovoga teksta. Jer kako drugačije objasniti katastrofalnu reakciju premijera na poplave koje su ne tako davno zadesile pojedine opštine u Federaciji Bosne i Hercegovine? Sa čime opravdati i javnosti objasniti da je Vladi Federacije Bosne i Hercegovine bilo potrebno skoro četiri mjeseca da obnovi nepunih stotinu metara željezničke pruge u Donjoj Jablanici koju je odnijela poplava, a koja je žila kucavica za bosanskohercegovačku ekonomiju, kao i to da je nismo obnovili vlastitim sredstvima već da je to bila donacija?!
U takvim vanrednim situacijama animiraju se sva moguća raspoloživa sredstva, traže se najbolje kompanije u svijetu i prekinuti promet se obnavlja u najkraćem mogućem roku. I naravno, takva usluga se pošteno plati. Ali ne, naš premijer je dozvolio da Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine pretrpe gubitke veće od 22 miliona KM, dok su Željeznice Republike Srpske izgubile oko 6,5 miliona KM za period u kojem se nije odvijao željeznički saobraćaj.
Koliku štetu direktnu i indirektnu u svom poslovanju su pretrpjele kompanije koje koriste usluge željezničkog transporta može se samo nagađati.
Premijer evidentno je da ne dolazi iz realnog sektora i ne razumije šta znače troškovi, rokovi, obaveze koje su preuzete ugovorima i plate koje se moraju isplatiti radnicima kao i obaveze dobavljačima. Jednom riječju, on nema pojma o ekonomiji i njenim zakonitostima, a pozicija premijera traži upravo taj osjećaj i menadžersko znanje.
Kako onda može neko očekivati da premijer razumije kakve ekonomske posljedice i reperkusije imaju odluke i zakoni doneseni od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, a koji se odnose na visinu minimalnog ličnog dohotka ili uvođenje neradne nedjelje? Nikako, jer taj čovjek jednostavno ne razumije niti sistem niti ima bilo kakva saznanja o životu i načinu preživljavanja jedne prosječne porodice u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Zato ne treba da nas čudi kada nazove „pilićarima“ veliku većinu časnih i poštenih ljudi koji uredno plaćaju svoje račune i poreze i na taj način pune federalni budžet iz kojeg isti taj premijer uzme novac i kupi novog Touarega u kojem ga vozi vozač kojeg također ti isti „pilićari“ plaćaju.
Pri tome zanemari činjenicu da je on premijer svim građanima Federacije Bosne i Hercegovine, bili oni crni, žuti, bijeli, pripadali ili ne pripadali bilo kakvoj političkoj opciji, da li mašu transparentima ili ne, i da mora kao premijer sa svima da sjedne na sastanak, sasluša ih i ponudi rješenje za njihove probleme jer naprosto to je njegov posao, to je obaveza i dužnost premijera Federacije Bosne i Hercegovine.
Nadolazećeg izbornog poraza je svjestan Nermin Nikšić, jer nema nikakvih pompezno najavljivanih kvalitetnih rezultata ni trojke ni njega kao premijera, već upravo obrnuto – svjedoci smo najveće institucionalne krize od 1995. godine, a koju su direktno proizveli oni koji su prihvatili ući u koaliciju prije dvije godine sa SNSD-om i Miloradom Dodikom. Koliko god djelovao kao neko ko je nezainteresovan za političke funkcije, uvijek treba imati na umu kada je Nermin Nikšić u pitanju da je njemu uspjelo skloniti Zlatka Lagumdžiju iz SDP-a, kao i da je već jednom nestatutarno produžio sebi mandat za dvije godine, a što će zasigurno ponovo učiniti na dolazećem stranačkom kongresu.
Zvona zvone na uzbunu i krajnje ozbiljno mora se shvatiti i ekonomska i aktuelna politička situacija u Bosni i Hercegovini. Opozicija mora imati već spremne ekonomske i političke programe sa kojima će nastupiti kada uđe u vlast nakon što pozicija doživi izborni debakl u jesen 2026. godine, jer sve izborne projekcije pokazuju da će se upravo to desiti. Opozicija mora biti sve ono suprotno od onoga šta trenutno radi trojka i na državnom i na kantonalnom nivou.
Paralelno sa procesom izgradnje moderne, funkcionalne i savremene Bosne i Hercegovine i vlasti koja će biti u službi svih njenih građana, trebaju se obavezno otvoriti i procesi raspakivanja i objaviti svi skriveni ugovori koji su doveli do rekordnog zaduženja Kantona Sarajevo. Građanima se mora pokazati i dokazati da ima i ona druga strana politike koja nema skrivenih namjera i koja je u stanju donijeti kvalitetne promjene onima koji su im ukazali svoje povjerenje.
—
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
