Dok sam bila mlađa kompliment lepa si mi je zaista prijao i ulivao neku dozu sigurnosti, ali danas, lepa si mi baš malo znači, sem kad je od meni bliskih i bitnih osoba.
Jer znam da i jesam i nisam. Ili nekom jesam, a nekom nisam.
Svesna sam svake moje bubuljice, mladeža, polomljenog rebra, modrice i proširene vene. Svog belega i fleke.
I nekad sam lepa sebi i to je super.
Nekad, ruku na srce jednostavno nisam.
Ima dana kad sam gala riba.
Ima dana kad se uplašim svog odraza u ogledalu i polako prebirem u glavi koje bolesti sve moje iscrpljeno telo i lice pokazuju.
Nisi samo lepa, mnogo si više.
I ne daj da te navuku na “lepa si”.
I ne daj da te navuku da ti broj lajkova određuje količinu samopouzdanja koja se danas plasira.
Jer to apsolutno ništa ne govori.
Bice ti lakše ako preskočiš tu iluziju.
Jer pre nego si lepa ti si
Pametna
Uporna
Odvažna
Harizmatična
Posebna i
Sjajna.
Lepota će ti uvek pomoći kao adut, ali ona dolazi kao odraz tvog unutrašnjeg stanja.
Jer lepo je kada neko lepo i pametno priča, kada te zasmejava i kada je brižan. Kada je snalažljiv, pametan i mudar… Kada iz njega zraci ono sto voli. Kada je njegova licnost u isto vreme blaga a snažna. Dovoljno blaga da te uteši i dovoljno snažna da te zaštiti.
Lepota onda dolazi prirodno, kao posledica osecanja naklonosti koju prema nekom zbog njegove ličnosti ljudi poklanjaju.
Možda je ovo još rano da znaš,
Ali sigurno nije da negde pročitaš.
Najlepša si samo kad si ti.
Kažem ti, kao sestra sestri.