Pravi je hadezeovac Dragan Čović. Zna on dobro da je i Franjo Tuđman jedan od rodonačelnika Republike Srpske.
Zato poštuje Milorada Dodika i javno mu poručuje da čuva svoj entitet ko zjenicu oka jer, eto, mi Hrvati našeg nemamo. “Podstanari” smo u Federaciji BiH pa samo što ne plaćamo fit Bošnjacima, navodi se u tekstu portala.
Kad je Pupovac došao čestitati rođendan Miloševićevu, Tuđmanovu i Izetbegovićevu čedu, jer i Alija je svojim potpisom u Daytonu oživotvorio Republiku Srpsku, doživio je neku vrstu javnog linča. Nema kolumnista koji se na njega nije otresao. Sada kad to isto radi Čović, kad pjeva laude RS-u, onda je to OK, jer zapravo brani “našu stvar”. A i zbog te “naše stvari” – stvari u BiH ne klapaju od samog početka.
Zna se da se dio HDZ-a devedesetih gotovo pa otvoreno zalagao za komadanje Bosne i Hercegovine, da ne napišem pripajanje Hercegovine Hrvatskoj, i da je upravo ta i takva politika pod vodstvom Franje Tuđmana gurnula moj narod u rat s Bošnjacima, da bi Boban i Karadžić, opet po naputku Tuđmana, ali i Miloševića s kojim se nebrojeno puta sastajao u vrijeme rata, dogovorili interesne zone i do “Oluje” postigli pakt o nenapadanju. Dapače, i o vojnoj suradnji, jer su na nekim mjestima i zajednički djelovali; ne samo mijenjali gorivo za oružje, već skupa svom snagom udarali po Bošnjacima stjeranima u mišju rupu.
Čović koji se danas divi postignućima RS-a ne mari, naravno, za braću Hrvate u Posavini čak i kad se na njih javno poziva. Oni su potezom pera izručeni Dodiku i njegovima, iako su se od samog početka, rame uz rame s Bošnjacima, hrabro borili za samostalnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu. Onu koju tu i tamo Čović spomene, ali je ne zarezuje puno više nego Dodik, koji joj želi smrt.
Naravno da ni bošnjačka politika nije do kraja transparentna, i da u njoj sudjeluju i takvi koji misle da Srbi i Hrvati imaju rezervne domovine i da im se zato polahko pakovati za Srbiju i Hrvatsku. Njima na mlin idu Mićo Dodik prsimice, a Dragan Čović sleđa, upravo onako kako se to odvijalo za vrijeme rata, kad je službeni Zagreb, a ne Široki Brijeg ili Mostar, poslao silnu vojsku na Muslimane. Četnici su, sjetite se, iz sve snage bombardirali Sarajevo, ubijali civile kao mušice, a mi smo im ratujući s Bošnjacima u Hercegovini i srednjoj Bosni – dali ruke.
Naravno da ni bošnjačka politika nije do kraja transparentna, i da u njoj sudjeluju i takvi koji misle da Srbi i Hrvati imaju rezervne domovine i da im se zato polahko pakovati za Srbiju i Hrvatsku. Njima na mlin idu Mićo Dodik prsimice, a Dragan Čović sleđa, upravo onako kako se to odvijalo za vrijeme rata, kad je službeni Zagreb, a ne Široki Brijeg ili Mostar, poslao silnu vojsku na Muslimane. Četnici su, sjetite se, iz sve snage bombardirali Sarajevo, ubijali civile kao mušice, a mi smo im ratujući s Bošnjacima u Hercegovini i srednjoj Bosni – dali ruke.
Možda zato jedino njih nije bilo briga što na rođendan Republike Srpske kao čestitari dolaze Pupovac i Čović, jer od samoga im je početka jasno, baš kao i Srbima iz Glamoča, Drvara ili Bosanskog Grahova, da su ih njihovi žrtvovali za “našu stvar”, a da bi ti krajevi Bosne i Hercegovine, danas potpuno depopulizirani i ekonomski opustošeni, otišli skroz u “onu stvar”
Slobodna Dalmacija