Amila Tatarević, prije sedam godina osnovala je Udruženje “Baby Steps”. Cilj je bio jasan: smanjenje korupcije u porodilištima, kao i poboljšanje uslova u porodilištima. Nakon sedam godina, napravila je krupne korake, porodilje čak mogu anonimno prijaviti korupciju, a javnosti približila problem sa kojima se porodilje suočavaju prilikom porođaja. Zašto je mito prisutan prilikom porođaja, da li garantuje siguran porođaj, da li je smanjena korupcija, samo su neke od tema o kojima smo razgovarali sa Tatarević.
Amila, Udruženje Baby Steps postoji već sedam godina. Šta govore podaci, koliko ima korupcije u bh. porodilištima?
Na osnovu obimnog istraživanja koje smo još 2020.godine sproveli na uzorku od 2.713 porodilja, jasno je da korupcija u porodilištima u Bosni i Hercegovini ima duboko ukorenjen i sistematičan karakter. Korupcija u porodilištima je prisutna na čak 50% poroda, odnosno prisutna je na svakom drugom porodu. Nekada je to direktno ili indirektno tražen mito, iako je dosta češće riječ o samoinicijativnom nuđenju “koverte” ili skupocjenog poklona prije ili nakon poroda. Nekada se direktno traži protuusluga, u drugim slučajevima u nadi bolje usluge, a često samo zbog osjećanja obaveze običaja i tradicije da se doktor “počasti” kao vid zahvale, čak i u slučajevima kada je sama usluga bila očajna, daleko od standarda i zakonskih okvira, ali “običaj je običaj”.
Zašto porodilje i članovi njihovih porodica daju mito?
Korupcija u porodilištima često nije rezultat izbora, već nužnosti, jer porodilje i njihove porodice daju mito kako bi obezbedile osnovne uslove za siguran porod i tretman (ili su bar uvjereni u to).U mnogim slučajevima, građani mito doživljavu kao “investiciju” u bolji tretman i siguran porod, jer porodilje se boje da će u suprotnom biti zapostavljene ili suočene s neadekvatnim, čak i nehumanim tretmanom. Strah od negativnih posljedica, loših iskustava s medicinskim osobljem, ali i činjenica da korupcija postaje „normalna praksa“, usmjeravaju porodice da pribjegnu ovom obliku “plaćanja” za ono što se podrazumjeva u okviru zdravstvene usluge te što garantuje zakonom definisana prava pacijenata.
Naravno tu ne možemo zanemariti ni prisutne tradicionalne norme “čašćenja” medicinskog osoblja, koje su prisutne u kompletnom zdravstvu a u porodlištima naročito izraženi jer je riječ o radosti rađanja novog života te je stoga ovaj vid korupcije nakon poroda još i više prisutan. Ono o čemu se ne razmišlja jesu posljedice takvih davanja poklona gdje se opet vraćamo na priču o uticaju korupcije na lošije uslove u porodilištima, urušavaju integriteta zdravstvenih ustanova te krivična obilježja djela primanje poklona, koje nažalost nije dovoljno često sankcionisano.
Koja je to suma novca koju najčešće izdvajaju?
Prema rezultatima našeg istraživanja, prosječan iznos mita koji porodilje izdvajaju za „bolji“ tretman iznosi 140 KM. Nekada ta cifra ide i mnogo više, posebno kada se traže medicinske intervencije koje nisu indicirane, kao što je recimo carski rez. Kada uzmemo u obzir prosječan broj poroda u BiH, dobijemo vrtoglavu cifru od više od 2.000.000,00 KM koji se godišnje da kroz mito u porodilištima.
Ono što još više zabrinjava jeste što je problem daleko dublji od ovih enormnih novčanih iznosa. Korupcija u porodilištima direktno ugrožava prava porodilja, te stvara preduslove za povećanje nejednakosti u pristupu zdravstvenim uslugama, jer najčešće oni koji su odbili sudjelovati u koruptivnim radnjama, ne mogu dobiti iste uslove kao oni koji su platiti mito. Na taj način dobivamo preferencijalni tretman sa jedne strane, a izostanak ili kašnjenje usluge za ostale porodilje sa druge strane. Međutim ni tu nije kraj; Korupcija direktno utiče na povećanje akušerskog nasilja, a vrijedi i obratno – akušersko nasilje direktno povećava stepen korupcije, jer žene traže način da “bolje prođu” na porodu. Tako dobivamo jedan začarani krug sa dvije izrazito negativne društvene pojave koje su ujedno i krivično kažnjive.
Koji su to sve oblici korupcije, postoji li ta prikrivena korupcija koju čak ni roditelji ne smatraju pogrešnim?
Korupcija u porodilištima može imati mnoge oblike. Najčešći oblik je takozvano “čašćenje” poslije poroda, koje se najčešće i ne percipira kao korupcija ni od strane medicinskog osoblja ni od strane porodilja i članova porodice. Ovo se smatra „normalnim“ u porodilištima, iako to predstavlja ozbiljan oblik korupcije. Porodilje često ne vide ništa loše u tome, jer je to postala svakodnevna praksa koja se smatra „vidljivim“ oblikom zahvalnosti ili nužnosti. Ovaj oblik korupcije je posebno opasan jer stvara kulturu ćutanja i nosi iznimno negativne posljedice posebno dugoročno jer se stvara navika i “nužnost” čašćenja praktično za sami pristup zdravstvenoj usluzi koja je uredno plaćena kroz zdravstveno osiguranje. Moramo raspoznati sve pojavne oblike korupcije i nazvati stvari svojim imenom, a naviknute običaje je sigurno najteže za promijeniti.Ovdje je uloga medicinskog osoblja mnogo izraženija gdje moraju razumjeti svoju ulogu i ni u kom slučaju ne smiju prihvatati poklone. Oni su na radnom mjestu, obavljaju svoj posao za koji su plaćeni te svaki vid dodatne koristi, makar to bila i kravata ili parfem, je krivično djelo za koje postoji sankcija.
Ove godine ste uveli i aplikaciju putem koje porodilje mogu prijaviti korupciju u porodilištima. Kakvi su rezultati, prijavljuje li se korupcija?
U većini porodilišta je tek nedavno uvedena aplikacija, ali su rezultati već vidljiva za prva porodilišta koja su pristupila Sistemu početkom 2023. godine. Ono što nas posebno raduje jeste da su rezultati vidljivi sa obje strane – i porodilja ali i od strane medicinskog osoblja. Naime, porodilišta ističu benefite ovog sistema, koji im pruža direktni uvid u percepiju i iskustva njihovih porodilja, što je vrlo važno sa aspekta upravljanja kvalitetom a naravno i borbom protiv svih pojava korupcije. S druge strane, porodilje vide promjenu u pristupu i tretmanu čemu doprinosi činjenica da se ovom aplikacijom porodilja stavlja u centar zdravstvene ustanove, odnosno u poziciju subjekta a ne objekta kako je to dosada bio slučaj. Njeno iskustvo je važno, njene ocjene su ocjene kvaliteta rada porodilišta, a njena povratna informacija dolazi direktno do menadžmenta i potencijalno usmjerava unapređenja.
Krucijalno u svemu je naravno dostupnost ove aplikacije iz udobnosti svog doba, jer joj se pristupa putem QR koda iz udobnosti svog doma, u bilo kojem trenutku koji porodilja odabare.
Prijave same po sebi su dosta rjeđe i, prema informacijama koje dobivamo iz bolnica, nažalost ne sadrže sve nužne elemente odnosno detaljnije informacije o samom događaju ili okolnosti koja se prijavljuje. Ovo je problem koji je prisutan u većini sfera našeg društva, jer nažalost nemamo naviku prijavljivati nepravilnosti, nismo informisani koji su ključni podaci i konačno vlada opće nepovjerenje da će prijava dovesti do neke sankcije. Međutim, ovo je nešto na čemu svakako treba raditi. Za vraćanje povjerenja i mijenjanje navika treba vremena.
Mnogobrojne su ispovijesti porodilja, kako onih koje su javno govorile, tako i one za čije priče znate samo vi. Tražili ste nedavno i od Evropske komisije da hitno reaguje na poboljšanje uslova u bh. porodilištima?
Ispovijesti porodilja, bilo da su javno ispričane ili podijeljene samo sa nama, često su potresne i prikazuju duboko ukorenjene probleme u porodilištima. Mnoge porodilje se suočavaju s nehumanim tretmanom, akušerskim nasiljem i korupcijom.Evropska komisija je u svom Izvještaju za Bosnu i Hercegovinu navela da Bosna i Hercegovina treba zabraniti akušersko nasilje i unaprijediti uslove u bolnicama i porodilištima. Iako je preporuka navedena u Izvještaju za 2022. godinu, te ponovljena i 2023. godine, Bosna i Hercegovina nije preduzela nijednu mjeru niti pokrenula ikakve aktivnosti po osnovu navedene preporuke. To je za nas veliko razočarenje, jer smo očekivali mnogo više posebno kada je i Evropska komisija skrenula pažnju na ovu goruću tematiku. Međutim, ohrabruje nas stav Evropske komisije koja je jasno izrazila očekivanje da će vlasti BiH poduzeti potrebne korake u vezi s ovim pitanjem. Takođe su nas uvjerili da će Komisija nastaviti da direktno otvara ovo pitanje u okviru svog političkog dijaloga s bh. vlastima. Nadamo se da će konačno i Bosna i Hercegovina poduzeti prve korake.
Zašto bh vlast nije poduzela nijedan korak do sada, imate li ikakav odgovor?
Vlasti u Bosni i Hercegovini često pokazuju nedostatak volje i odgovornosti da preduzmu konkretne korake u rješavanju problema sa korupcijom i akušerskim nasiljem. U svakom pokušaju pokretanja aktivnosti dobijemo odgovore nenadležnosti, drugim prioritetima, većim problemima, a jedino je očito da nema volje. Zar zdravlje i život naših porodilja i tek rođenih beba nije prvi prioritet bilo da gledamo aspekt prava porodilja, zaštite porodice, nataliteta, korupcije ili nasilja nad ženama? Nedostatak političke volje za sprovođenje reformi u zdravstvu, kao i nesprovođenje preporuka i mjera od strane EU, jasno pokazuje da nema istinske volje za rješavanje ovih ključnih problema. Nažalost, čini se da je borba za političke pozicije važnija od zdravlja građana, što nam daje vrlo mali razlog za optimizam u vezi sa budućim promjenama. Ipak se nadamo da će interesi vezani za EU djelovati ka ispunjenju preporuka, a nadu nam dalje podrška Evropske komisije i prepoznavanje važnosti rješavanja ovog pitanja.
Akušersko nasilje je pored korupcije veliki problem sa kojim se borite. Šta to podrazumijeva akušersko nasilje, sa čime se sve susreću porodilje?
Akušersko nasilje obuhvata svaki vid nepoštivanja prava porodilja i neprimjerenog i neetičkog ponašanja ponašanja prema porodilji tokom porođaja, a to uključuje fizičko nasilje, verbalno zlostavljanje, emocionalno uslovljavanje, neinformisanje i netraženje pristanka, neprihvatljive medicinske prakse i nepoštovanje osnovnih ljudskih prava i dostojanstva porodilje. Porodilje često doživljavaju nasilje koje uključuje neljudsko ponašanje, ignorisanje njihovih želja i prava tokom poroda, loš tretman i odnos od strane medicinskog osoblja, a sve to u uslovima koji bi trebalo da obezbjede siguran porod. Akušersko nasilje uključuje i upotrebu sile pri porodu, nepristojno ponašanje i čak fizičko zlostavljanje od strane medicinskog osoblja, koje može ostaviti dugoročne posljedice na psihološko i fizičko zdravlje porodilje. Najprisutniji oblik akušerskog nasilja jeste verbalno nasilje i emocionalno uslovljavanje gdje porodilje budu izložene užasnim riječima, psovkama, prijetnjama te im se čak i prijeti ukoliko “ne sarađuju” kako to naziva medicinsko osoblje. Porodilja je subjekat a ne objekat pri porodu, porodilja se porađa a doktor pomaže i sarađuje!
Da li se porodilje koje su preživjele akušersko nasilje teže odlučuju na dalje potomstvo?
Nažalost, mnoge žene koje su preživjele akušersko nasilje se teže odlučuju na dalje potomstvo, jer imaju snažne psihološke traume od prethodnog iskustva. Nerijetko čujemo istu rečenicu širom Bosne i Hercegovine: “Ja se u tu klaonicu više ne vraćam!”. Fizičko i emocionalno nasilje tokom poroda ostavlja trajne posljedice na njihovu sigurnost i psihološko stanje. Strašne uspomene, postporođajna depresija, strah od ponovnog nasilja i trauma čine mnoge žene opreznim i nesigurnim da ponovo prođu kroz isti proces. Pored toga, društveni pritisak i neadekvatan pristup pomoći u oporavku takođe doprinose ovom problemu.
Postoje li pojedinci protiv kojih je podignuta optužnica nakon vaših saznanja?
Nažalost, uprkos našem trudu i dokumentovanju slučajeva, do sada nije došlo do značajnih pomaka u smislu podizanja optužnica protiv odgovornih pojedinaca. Iako i dalje pratimo i tražimo pokretanje istraga, još uvijek nema konkretnih pomaka i koraka tužilaštva u smislu podizanja optužnica. Naravno, ovo ne znači da neće biti. Mi i dalje vjerujemo da će tužilaštva pokrenuti istrage i u konačnici dovesti do osuđujućih presuda i sankcija za počinioce krivičnih djela u porodilištima, što je najbolji vid buduće prevencije. Nažalost manjak sudske prakse, sličnih slučajeva i prijava je svakako otežavajući factor, te je stoga proces sporiji. U svakom slučaju, borba za odgovornost je i dalje pred nama, mi i dalje prikupljamo iskustva i prijave, reagujemo i prijavljujemo, a u konačnici vjerujemo da ćemo ubrzo imati pokretanje konkretnih istraga i krivičnih postupaka.
Kada uporedite situaciju u porodilištima prije sedam godina i sada šta možete reći? Jesu li porodilje sigurnije i je li smanjena korupcija?
Napredak se sigurno može vidjeti, naročito u porodilištima s kojima imamo dugu saradnju. Tamo, pozitivne povratne informacije od porodilja pokazuju da postoji vidljiv napredak u kvalitetu usluge, u postupanju medicinskog osoblja i u smanjenju korupcije. Međutim, situacija je daleko od ciljanog stanja, a najteže je promjeniti duboko ukorenjene navike i mentalitete, posebno kada su u pitanju korupcija i odnos prema porodilji odnosno pacijentu. Svi napori moraju biti usmjereni u smanjenje tih negativnih obrazaca ponašanja kako bi se stvorio siguran i pravičan sistem za porodilje.
Takođe i porodilje počinju prijavljivati nepravilnosti i korupciju što drastično mijenja stanja, jer konačno imamo formalne i zvanične povratne informacije.Kada počnemo prijavljivati sve nepravilnosti, promjena i poboljšanje neće sigurno izostati. Borba za prava, posebno naša lična, je nužna, a kada se borimo za svoja prava, čak i ako nećemo više rađati, pravimo bolji sistem za našu djecu – omogućavamo im ljepša iskustva sa poroda bez nasilja i korupcije.
Da li smatrate da će se korupcija u javnim bolnicama smanjiti sada kada se porodilje mogu porađati i u privatnim zdravstvenim ustanovama?
Privatne zdravstvene ustanove mogu imati bolju infrastrukturu, ljepši tretman, veći obim i kvalitet usluge, ali to neće automatski riješiti problem korupcije u javnim bolnicama. Da bi se korupcija smanjila, potrebno je sprovesti temeljne promjene u samom zdravstvenom sistemu, u percepciji i edukaciji medicinskog osoblja, u percepciji i važnosti prijavljivanja od strane porodilja, kao i u samom sistemu rada u zdravstvenim ustanovama..
Postojanje izbora za porod je svakako korak naprijed, jer porodilja može birati gdje se želi poroditi te bi time dugoročno imali pozitivne efekte i na javno zdravstvo koje bi se u nekom trenutku moralo “boriti” za pacijente. Međutim, s obzirom na visoke cijene poroda u privatnim ustanovama, neće sve porodilje moći priuštiti sebi tu mogućnost, posebno jer se u državnoj ustanovi porodi besplatno.
Privatne bolnice mogu smanjiti pritisak na javne, ponuditi mnogo bolje uslove i tretman prema porodiljama, ali je još uvijek potrebna sistemska reforma da bi se riješio problem korupcije i akušerskog nasilja
Konačno, izbor je odlična stvar, ali sam po sebi nije dovoljan za efikasne i konkretne promjene i nažalost, trebat će vremena da rad privatnih porodilišta doprinese poboljšanju u radu i tretmanu porodilja u javnim zdravstvenim ustanovama.
Za kraj, da li mito garantuje siguran porođaj?
Mito možda naizgled može obezbjediti brži pristup ili bolji tretman, ali siguran porođaj zavisi od mnogih faktora, kao što su profesionalizam, odgovornost i poštovanje medicinskih standard, preporuka i zakonskih okvira prava pacijenata. Davanje mita ne garantuje da će porođaj proći bez problema, niti obezbjeđuje kvalitetnu medicinsku uslugu. Štaviše iskustva porodilja pokazuju da data koverta često nije uticala ni na bolji tretman a kamoli sigurniji porod. Nekada doktor po uzimanju mita završi smjenu da ga porodilja i ne vidi. S druge strane, mito može uzrokovati kaskadu nepotrebnih intervencija, gdje će doktor osjećati potrebu da djeluju zbog mita, iako je porod možda uredno tekao svojim tokom, što, kada nije medicinski indicirano može biti jasko opasno te nepotrebne i neopravdane intervencije mogu dovesti do problema u porodu, uzrokovati hitni carski rez a potencijalno i ozbiljne posljedice. Siguran porođaj je rezultat poštovanja prava porodilje, odgovornog i stručnog medicinskog osoblja i adekvatne opreme, a ne temelji se na tome da li je neko platio mito.
