Mladi u politici – smjena generacija ili nastavak istog obrasca?
Često ponavljana parola da „mladi trebaju preuzeti politiku od starih“ u domaćem javnom prostoru sve više zvuči kao prazna fraza. Umjesto najave promjena, ta rečenica postaje još jedan kliše koji samo produžava postojeće stanje beznađa, beskarakternosti i ulizivačkog mentaliteta koji godinama dominira političkom scenom u Bosni i Hercegovini.
Problem, kako upozoravaju kritičari, nije u godinama, već u obrascu ponašanja koji se prenosi s generacije na generaciju. Mladi politički kadrovi, umjesto da donesu novu energiju, ideje i vrijednosti, često izlaze iz istog „kalupa“ iz kojeg su potekli i njihovi prethodnici – kao produkt stranačkih omladinskih organizacija koje više liče na škole lojalnosti nego na rasadnike kritičkog mišljenja.
Kao primjer se navode mladi političari iz različitih stranaka, bez obzira na ideološki predznak, koji su javnosti poznati prvenstveno po bezrezervnoj odanosti stranačkim liderima, a ne po jasnim programima ili rezultatima. Umjesto suštinskih promjena, oni, tvrde kritičari, postaju nastavak iste dejtonske političke „skalamerije“ – sistema u kojem je važnije biti podoban nego sposoban.
Posebno se na udaru kritike nalaze omladinski ogranci političkih stranaka.
Umjesto prostora za razvoj mladih lidera, oni se često opisuju kao mehanizam za proizvodnju budućih uhljeba, čiji je osnovni zadatak da brane stranačke stavove i čekaju svoj red za budžetsku funkciju. Takav model, smatraju skeptici, garantuje kontinuitet licemjerstva, populizma i površnog patriotizma, bez stvarne brige za javni interes.
U tom kontekstu, upozorava se i na opasnost da se politika mladima predstavi kao prečica do privilegija, a ne kao odgovornost prema društvu.
Kada se politički angažman svede na parazitiranje na budžetu i slijepo služenje liderima, rezultat je daljnja degradacija institucija i gubitak povjerenja građana.
Poruka koja se sve češće čuje jeste da sama smjena generacija neće donijeti promjene dok se ne promijeni politička kultura. Bez raskida s ulizivačkim mentalitetom, klijentelizmom i praznim parolama, „mladi u politici“ ostat će samo novo lice starog problema – bez stvarne nade za normalniju budućnost društva.
