KRNJI USTAVNI SUD
Dok je za Sud BiH rezervirana odrednica „neustavni“, Ustavni sud BiH se u dnevnicima RTRS ne spominje bez odrednice „krnji“. A „krnjim“ ustavnim sudom se RTRS ove sedmice bavila iz dana u dan, artikulišući tako nezadovoljstvo vlasti odlukom da odbaci žalbu Milorada Dodika na presudu kojom mu se zabranjuje političko djelovanje.
U srijedu je komentarima na odluku „krnjeg“ i „inkvizicijskog Suda“ posvećeno najviše vremena – preko petnaest minuta, a dan ranije nešto skromnijih osam. Zanimljivo je da je nakon tih osam minuta o nepravdi učinjenoj Dodiku uslijedila vijest da je „Tužilaštvo BiH odbacilo istragu protiv Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića za navodni napad na ustavni poredak“, ali je ovoj vijesti posvećeno svega dvadeset sekundi – sve preko toga bi štetilo dominantnom narativu.
ODGOVORNOST ZA MILIONSKU ŠTETU: Termoelektrana u Ugljeviku je nakon štrajka rudara u subotu nastavila sa radom a, kako javlja RTRS, „predsjednik SNSD-a Milorad Dodik rekao je da će biti utvrđena odgovornost onih koji su nezakonito zaustavili rad i uzrokovali milionsku štetu“. Inače, rudari su štrajkovali iz bojazni kako neće biti u mogućnosti koristiti ugalj sa polja pod koncesijom koju je SNSD-ova vlast poklonila ruskom milijarderu, da bi je nedavno od njega otkupila za 240 miliona maraka. Dok prenosi Dodikov bijes prema rudarima koji su uzrokovali milionsku štetu, RTRS dosljedno šuti o uzrokovanju štete koja se mjeri stotinama miliona.
PREDSJEDNIK SNSD-a: Nakon mjeseci lutanja u potpisivanju predsjednika, ove sedmice se ispod njegovog lika ustalio potpis „predsjednik SNSD-a“. Kada ovaj detalj spojite sa sadržajem priloga u kojima se predsjednik pojavljuje tako potpisan, dobijete sliku apsolutne kontrole jednog čovjeka i jedne partije nad svime što čini Republiku Srpsku. Na primjer, u petak je u prilogu o obilježavanju pedesetogodišnjice Univerziteta u Banjoj Luci predsjednik SNSD-a „poručio da visoko obrazovanje doživljavamo kao investiciju u budućnost“ i nije jasno kako je to poruka predsjednika jedne političke stranke bitna u kontekstu ovog jubileja, kao ni to zbog čega nisu bitne eventualne poruke predsjednika nekih drugih stranaka.
Uz to, prisutno je i stalno degutantno poistovjećivanja javnog novca sa Dodikovim – u ponedjeljak je banjalučki zavod za sudsku medicinu dobio genetički sekvencer za čiju je nabavku polovinu sredstava Dodik dao „iz svog budžeta“, a u četvrtak je postavljen kamen temeljac za vrtić u Bileći čiju izgradnju „finansira kabinet predsjednika“. Tako je kabinet predsjednika postao investitor, a RTRS baš i ne pomaže građanima da shvate kako je novac koji im „kabinet“ velikodušno daje ustvari njihov vlastiti.
Ocjena: 1
DVA RUČKA: Jedna od najvažnijih vijesti sedmice ticala se probijanja tunela Dabar, čime se vlast u RS hvalila kao vlastitim podvigom. Očekivano, na BNTV nije bilo hvalospjeva za vlast za ovaj – objektivno gledajući – veliki građevinski poduhvat. Umjesto toga, bijeljinska je televizija podsjetila kako je riječ o projektu čija se cijena u deset godina izgradnje višestruko povećala i dosegnula pola milijarde maraka, te je i ovom prilikom istaknula da je Milorad Dodik „kao predsjednik na otvaranje stigao u helikopteru“. Povodom otvaranja su u istom danu priređena dva svečana ručka – jedan u mjestu Pošćenje a drugi u Bileći – a potreba BNTV da izvijesti o tom detalju je i više nego zabavna.
TIHA PRIVATIZACIJA LUTRIJE RS: Investiciono-razvojna banka (IRB) RS je ponudila malim dioničarima da otkupi njihove dionice, čime se prema prilogu BNTV od četvrtka „žele eliminisati mali dioničari kako bi se sklapali poslovi iza zavjese bez potrebne transparentnosti“. Lutrija RS ima monopol na organizaciju igara na sreću na području entiteta, a iz IRB navode kako je ponuda malim dioničarima upućena radi povećanja efikasnosti poslovanja. Ono na šta je BNTV ukazala u ovom prilogu koji ima elemente istraživačkog novinarstva jeste činjenica da Lutrija ima mogućnost izbora strateškog partnera, te da je izvjesno kako bi strateški partner nakon otkupa punog paketa dionica mogla postati neka kompanija bliska Dodikovom okruženju, što bi dovelo do pune privatizacije Lutrije i prisvajanja njene dobiti. Dakle, i ovog puta smo gledali privatnu televiziju u odbrani javnog interesa.
RAČUNI ZA STRUJU: U pojedinim dijelovima RS potrošačima stižu neredovni i netačni računi za struju, pa je BNTV u dnevniku od subote istražila o čemu se radi. Čini se kako se očitavanja vrše neredovno, na periodičnoj bazi, zbog čega građani dobijaju visoke račune u kojima se – zbog gomilanja utrošenih kilovat-sati – potrošnja obračunava po višoj tarifi. Prema BNTV, krivac za ovu pojavu je „neprofesionalan odnos radnika elektroprivrede“ te to što „ovo preduzeće ima lošu strukturu“ i „sve njihove greške plaćaju građani“. Ono po čemu je ovaj prilog vrijedan posebnog spominjanja jesu konkretni savjeti građanima šta da rade kako bi izbjegli više troškove – da se obrate elektroprivredi putem e-maila, te da svakog mjeseca obavezno uplate neki realističan iznos računa kako bi izbjegli prebacivanje u skuplju tarifnu kategoriju. Ne vidimo baš često u našoj zemlji primjere novinarstva koje publici pruža rješenja, tako da svaki takav vrijedi primijetiti i izdvojiti.
Ocjena: 8
Kampanja za vanredne izbore za predsjednika RS je sad i zvanično počela, a u njoj će značajno mjesto imati izvještavanje dvije televizije koje pratimo. Prilika je to da se podsjetimo da se u jednom slučaju radi o javnoj televiziji koja ima obavezu kampanji pristupiti balansirano i osigurati demokratski pluralizam u javnom prostoru, dok je u drugom riječ o komercijalnom mediju koji ima viši stepen slobode da iskaže podršku jednom kandidatu.
Međutim, dešava se suprotno. Iako je pristranost opozicionom kandidatu Branku Blanuši i više nego vidljiva, BNTV je prvog dana kampanje u uvodnom prilogu posvetila približno jednako prostora izjavama Blanuše (oko minut i po) i SNSD-ovog kandidata Siniše Karana (jedan minut). S druge strane, RTRS je početku kampanje vladajuće stranke posvetio dvije minute i petnaest sekundi, dok je skupu opozicionog kandidata dala četrdeset dvije sekunde.
Osim toga, RTRS je aktivno uključena u Karanovu kampanju budući da kamere ove televizije u stopu prate njegovu turneju po entitetu u svojstvu ministra naučnotehnološkog razvoja i visokog obrazovanja, naravno uvijek u pratnji predsjednika Dodika. Ovo je primjer transparentne zloupotrebe javne funkcije i javne televizije u kampanji, za šta primjere u dnevnicima možemo naći gotovo svakodnevno. Vjerovatno je najeklatantniji primjer ove pojave prilog od subote o porodici Miljić iz sela Brusnica kod Lopara „čiji je moto da je život na selu lijep i da se može živjeti od poštenog rada“ – iako biste na osnovu ovakvog uvoda očekivali prilog o skromnoj zemljoradničkoj porodici, pojavom Dodika i Karana u njemu ubrzo postaje jasno da je porodica samo iskorištena kao sredstvo da se govori o podršci koju vlast pruža porodicama na selu.
Ni BNTV nije imuna na ovakav „suptilni“ politički marketing, pa se u njenim prilozima u temama o ekonomiji i energetici redovno kao glas akademske zajednice pojavljuje – profesor Branko Blanuša. Vjerovatno ni njegovoj kampanji ne bi odmoglo kada bi ga se u sličnim prigodama predstavljalo kao ono zbog čega i jeste u fokusu javnosti, odnosno kao predsjedničkog kandidata opozicije.
Tema sedmice u RS je definitivno bio štrajk rudara u Ugljeviku zbog čega je tamošnja termoelektrana morala privremeno prestati sa radom. Cijela situacija oko razloga za štrajk i njegovog toka je previše zamršena da bismo se bavili njome, a ono što se može zapaziti jeste da RTRS – rezonujući glas vlasti – štrajk predstavlja kao djelo „advokatske mafijaške strukture koja je htjela da se onemogući da se postigne poslovni dogovor oko obaveza iz prošlosti iz bivše Jugoslavije“. Televizija BN ne ide u tako daleku prošlost i više se fokusira na bliže događaje, odnosno na činjenicu da će vlast RS platiti 240 miliona maraka za preuzimanje koncesije za eksploataciju uglja koja je ruskom tajkunu Rašidu Serdarovu data besplatno. Za BNTV je takođe sporno da će u ovoj transakciji učestvovati i ljudi iz okruženja vlasti koji su Serdarovu i dodijelili koncesiju, a na RTRS spomena o tome nije bilo.
Na RTRS iz nekog razloga nije bilo ni riječi o telefonskom razgovoru srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića sa predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim. Ovom razgovoru je BNTV u srijedu posvetila kraći prilog, u kojem je rečeno kako „postoji prostor za međusobnu podršku na kojoj će dvije zemlje nastaviti da rade“. Ostaje pitanje da li je RTRS ovo ignorisala zbog svoje implicitno proruske uređivačke politike, ili je riječ o zahlađenju odnosa na relaciji Dodik-Vučić o kojem se nagađa u javnosti. U svakom slučaju, može se primijetiti kako vijesti o Vučiću i saradnji Banje Luke i Beograda ove sedmice u dnevnicima RTRS gotovo da i nije bilo.
Razlike u pristupu dvije televizije mogle su se primijetiti i u izvještavanju o obilježavanju krsne slave boračke organizacije u RS i skupu koji je tom prigodom u subotu održan u Nevesinju. Ovome je RTRS posvetila pet minuta u kojima je naglašavana važnost sjećanja na borce i „održavanje sabornosti“ na čemu vlast radi, dok je BNTV prenijela i izjave nezadovoljstva u kojima se borci žale na loš položaj u društvu. Takođe, BNTV je emitirala i snimak neplaniranog obraćanja Marije Pojužine, kćerke poginulog borca i nezaposlene majke troje djece u kojem se ona žali na loš tretman od strane nadležnih kad je u pitanju njen status.
Obje televizije sa stola dnevnih vijesti pažljivo biraju šta će prenijeti gledateljima i kako će to upakovati, u čemu BNTV ipak drži daleko viši nivo odgovornosti i nastoji se više držati činjenica nego interpretacija. Naprimjer, u petak je u izvještavanju o „igri gluhih telefona“ u vezi zabrane Miloradu Dodiku da obavlja funkciju predsjednika stranke koja se vodi između Općinskog suda u Banjoj Luci, Suda BiH i Centralne izborne komisije BNTV opisala kako „odluka luta između institucija“, dok je za RTRS to „novi pokušaj [sutkinje Suda BiH] Sene Uzunović da smijeni Dodika“.
Plus sedmice
RTRS
Nedjelja postaje dan kada se već po običaju na RTRS mogu uočiti lijepi prilozi lišeni političkih nijansi. Takav je bio i prilog o stranim radnicima i potrebi za stranom radnom snagom koji je emitiran ove nedjelje, a koji je počeo riječima: „Po rođenju Indijac, trenutno Banjalučanin“. Već ovaj uvod sugeriše human i etičan pristup temi kakav se provlači kroz cijeli prilog i nemoguće je ne upitati se kako se ovakav uradak uklapa u narativ o teorijama zamjene stanovništva i migrantskoj prijetnji koju je ista ova televizija forsirala prošle sedmice. Kao da po jednom pitanju gledamo sasvim drugo lice iste televizije – i to ono ljepše, humanije lice kakvog nam treba više.
BNTV
Obuhvat djece u RS imunizacijom je daleko ispod nivoa potrebnog za kvalitetan kolektivni imunitet, a utjecaj antivakcinaškog pokreta raste. Ozbiljne četiri minute koje je ovoj temi BNTV posvetila su zasigurno dobar doprinos pokušajima osvještenja javnosti o šteti koju antivakseri prave populaciji, naročito njenom mlađem dijelu.
Minus sedmice
RTRS
„Dok se globalni svijet mijenja, Sarajevo spava“, „dok se u Srpskoj bave ekonomskim temama, u Sarajevu je glavna Milorad Dodik“, „Sarajevo je carstvo licemjerja“, „političko Sarajevo nervozno zbog propasti koncepta građanske države“- iz dana u dana se u dnevnicima RTRS ponavljaju poruke animoziteta prema Sarajevu. Moguće je da je Sarajevo opsjednuto sa drugim entitetom i Miloradom Dodikom, ali način na koji se Sarajevo portretira u programu RTRS bi mogao sugerirati i suprotno.
BNTV
U sedmici iza nas BNTV nije imala značajnijih minusa, ali bi se kao jedan nelijep primjer novinarske prakse moglo zabilježiti obraćanje starici u prvom licu i to u prilogu koji se bavi dostojanstvom osoba treće dobi u RS. „Krsto, kako ti živiš ovdje?“ nije pitanje kakvom je mjesto u dnevniku, a pogotovo ne u prilogu takve prirode.
