Bosna i Hercegovina posljednja je od država tzv. Zapadnog Balkana podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji 2016. godine. (Dnevno.ba)
Nakon predaje zahtjeva Europska komisija je poslala upitnik s raznim pitanjima o stanju u državi. Taj upitnik je sastavni dio procedure primanja u članstvo i BiH je trebalo čak 14 mjeseci da odgovori na prva 3242 pitanja iz upitnika. Potom je tebalo još osam mjeseci za odgovore na dodatnih 655 pitanja EU-a. Usprkos svim nastojanjima, BiH vlasti nisu uspjele odgovoriti na 22 pitanja iz upitnika. Naime, nisu se mogli dogovoriti kako odgovoriti na 17 pitanja iz politike obrazovanja, četiri iz regionalne politike te na jedno pitanje iz političkih kriterija.
Potpuni fijasko
Nakon iscrpne analize odgovora iz upitnika Europska komisija je 2019. donijela mišljenje u kojem je navela 14 prioriteta (kriterija) koje Bosna i Hercegovina mora ispuniti na putu prema članstvu u EU-u. Kriteriji su podijeljeni u četiri skupine – reforma javne uprave, vladavina prava, osnovna prava i demokracija. Od mišljenja Europske komisije pa do danas u Bosni i Hercegovini se malo toga pomaklo s mrtve točke. Jedini napredak koji je postignut u pogledu prioriteta EK je djelomična izmjena izbornog zakona u slučaju grada Mostara kako bi se u ovom gradu mogli provesti izbori, prvi put nakon 12 godina.
No, Mostarski dogovor, koji je slavljen kao veliko postignuće diplomacija Europske unije i SAD-a na putu transformacije BiH društva, završio je potpunim fijaskom u kaljuži izbornih i postizbornih prevara u ovom gradu. Vjerojatno će iskustva iz ovog sporazuma biti jedna od većih prepreka na putu prema konačnim izmjenama izbornog zakona.
Postavlja se opravdano pitanje zašto bosanskohercegovački političari različito pristupaju NATO-ovu putu zemlje i članstvu u Europskoj uniji? Još su svježa nedavna iskustva s dostavljanjem tzv. ANP-a ili Godišnjeg plana reformi u Bruxelles. Bošnjački političari godinu dana nisu željeli potvrditi predsjedatelja Vijeća ministara koji je dolazi iz Dodikova SNSD-a, a samim time ni državnu vladu (Vijeće ministara) sve dok se nije dostavio ANP u Bruxelles. U ovom slučaju imali su komotnu situaciju jer je SDA i ranije imao svoje ministre u Vijeću ministara pa su oni samo prešli na tehnički način rada. Međutim, srpsku kvotu u Vijeću ministara držali su SDS-ovi ministri – ljuti neprijatelji Milorada Dodika. Stoga je Dodiku bilo od životne važnosti što prije imenovati novu državnu vladu kako bi uveo svoje ministre na pozicije. Bošnjačka strana to je odlučila iskoristiti i uz očiti blagoslov zapadnih veleposlanstava, odlučila se na dugotrajnu politiku icrpljivanja. Na koncu je cijela priča završila nekom vrstom kompromisa. Dostavljen je tzv. ANP, uz opasku kako će pristupanje NATO-u morati ratificirati oba entitetska parlamenta. U ovom trenutku ne postoji politička klima u Republici Srpskoj koja bi bila sklona članstvu u NATO-u. Stoga će ovo pitanje još dugo biti na dnevnom redu BiH politike.
Najveća enigma
Hrvati jedini od tri konstitutivna naroda u BiH bezuvjetno zagovaraju i članstvo u NATO-u i u Europskoj uniji. Politika Hrvata u BiH i Hrvatskog narodnog sabora istovjetna je strateškim ciljevima Republike Hrvatske koji su postavljeni još 1991. Već smo rekli kako Srbi nipošto ne žele članstvo u BiH u NATO-u te su po uzoru na Republiku Srbiju 2017. izglasali deklaraciju o neutralnosti Republike Srpske u Parlamentarnoj skupštini. Najveću enigmu u pogledu vanjske politike predstavlja bošnjačka politika. Iako se na deklarativnoj razini zalažu za što brže pristupanje euroatlantskim integracijama, u praksi to izgleda potpuno drugačije.
Već smo naveli kako su bošnjački političari nakon posljednjih parlamentarnih izbora bili spremni blokirati cjelokupnu državu na više od godinu dana kako bi Srbe natjerali na usvajanje ANP-a i njegovo dostavljanje u Bruxelles. Bošnjački nacionalisti, koje predvodi SDA, smatraju da je članstvo BiH u NATO-u jedino jamstvo državnih granica i zapreka mogućoj secesiji Republike Srpske. Stoga su za članstvo u NATO-u spremni učiniti baš sve. No, isti entuzijazam nisu spremni pokazati kad je riječ o članstvu u Europskoj uniji. Kao što mo već rekli, ni jedn od 14 prioriteta koje je Europska unija postavila na putu prema članstvu nije ispunjen. Velike zasluge u tome ima upravo SDA. Ovaj put igru iscrpljivanja igraju s Hrvatima, a glavni ulog zove se – izborni zakon. Kao što su nakon posljednjih parlamentarnih izbora pokušavali na sve načine prisiliti Srbe da potpišu ANP, uvjetujući čak i izbor državne vlade tim dokumentom, sada isti princip pokušavaju primijeniti na Hrvatima. SDA pred BiH Hrvate stavlja jednostavan izbor – ili prihvatite izborni zakon kojim biste sami sebi reducirali prava na razini države ili ćemo vas potpuno isključiti iz vlasti nakon izbora 2022. zahvaljujući sadašnjem izbornom zakonu!
Kršćanski klub
Dok traje obračun SDA s Hrvatima u Federaciji BiH, ostaje dojam da su prioriteti EK i članstvo u Europskoj uniji samo smetnja za bošnjačku nacionalističku kastu u ovom trenutku. Naime, potrebne reforme koje je propisla i preporučila Europska komisija moguće je provesti samo uz širok konsenzus svih političkih aktera te uz razumijevanje naroda. Navedene reforme podrazumijevaju izmjene ustava, opsežne reforme državne uprave, izmjene izbornog zakona, uvođenje novog, bržeg, načina odlučivanja na razini države i parlamenata, uklanjanje diskriminacije građana, decentralizaciju uprave te radikalne reforme u obrazovnom sektoru. Sve to bi u političkom Sarajevu možda i prihvatili kao platformu za neke buduće pregovore, ali ne u ovom trenutku. Prvo se valja obračunati s Hrvatima, a onda, s pozicija moći, diktirati odnose u budućim pregovorima.
Bošnjačka politika, barem ona utjelovljena u SDA, sve se više ravna prema politici Republike Turske i njezina autokratskog predsjednika Erdogana. Dva su razloga za to. Prvi je što u političkom Sarajevu smatraju kako bi njihov položaj u Europskoj uniji, za koju smatraju kako je kršćanski klub, bio neodrživ bez zaštite moćne islamske zemlje kakva je Turska. Drugi razlog zbog kojeg u Sarajevu u posljednje vrijeme sve više staju na kočnicu u pogledu europskih integracija je Erdoganova izjava dana 2017. u kojoj je naglasio kako “Europska unija više nije potrebna Turskoj”. I dok su prije ove Erdoganove izjave kod bošnjačkih političara postojale donekle izražene tendencije za pridruživanje EU-u, nakon ove izjave entuzijazam je naglo splasnuo. Pritom treba naglasiti kako je kod bošnjačkih građanskih političkih opcija i dalje snažno izražena želja za članstvom u Europskoj uniji. No, trenutno glavni smjer bošnjačke politike diktira SDA koja ima svog člana Predsjedništva i većinu u bošnjačkom klubu u oba parlamenta.
Rezultat napora
Sabotiranje europskog puta BiH od SDA u ovom trenutku je i taktičke prirode. Naime, bošnjačkoj politici u ovom trenutku nikako ne odgovara otvaranje pregovora o pristupanju EU-u te ravnanje prema prioritetima EK ako na pregovore može utjecati Republika Hrvatska kao članica Europske unije. U Sarajevu su mišljenja kako bi otpočinjanje pregovora u ovom trenutku moglo oslabiti njihove stavove prema Hrvatima u trenutku kada treba postići dogovor o izbornom zakonu. SDA jastrebovi skloniji su izazivanju tenzija, blokadama cijele države i optuživanju drugih dvaju naroda za secesionističke planove nego pregovorima u kojima bi bili predstvanici tek jednog od tri ravnopravna i konstitutivna naroda. Skupine okupljene oko Bošnjačkog instituta smatraju kako bi u budućnosti moglo doći do približavanja Turske i EU-a te kako bi tada bilo pogodno vrijeme za pristupanje Europskoj uniji. Naravno, uz snažnu zaštitu moćne turske države za koju smatraju kako će igrati značajnu ulogu u jugoistočnoj Europi.
I u Europskoj uniji sve više postaju svjesni neootomanske geopolitičke orijentacije političkih grupacija oko SDA pa sve više energije ulažu u formiranje snažnog odgovora na tu politiku u vidu građanskih stranaka kod Bošnjaka. Rezultat takvih napora je uklanjanje SDA iz vlasti u Sarajevskoj, Zeničko-dobojskoj i Tuzlanskoj županiji, a vrlo vjerojatno i iz Mostara.