Bosna i Hercegovina danas je zemlja na kojoj se gradi horor film – i to film bez scenarija, bez heroja i bez kraja.
Pucnjave na ulicama, ubistva, femicidi, seksualno zlostavljanje, čak i droga na stolovima direktora zdravstvenih ustanova – sve je to postalo normalno. I dok obični građani žive u strahu, političke elite, od Dodika i Čovića, preko Trojke i ostalih, pa do lokalnih moćnika u kantonima, uživaju u svojoj neodgovornosti.
Oni su ti koji kreiraju sistem u kojem zakon vrijedi samo za one koji nemaju moć, dok kriminalci slobodno šetaju, a institucije gledaju kroz prste.
Ne radi se ovdje o pojedinačnim greškama – ovo je produkt višegodišnjeg institucionalnog raspada. Dok gledamo korupcijske afere u zdravstvu, gdje direktor jedne od ključnih ustanova drži drogu na svom stolu, dok se rasipaju milioni iz javnih fondova, dok ministri i lokalni političari zloupotrebljavaju pozicije, građani postaju kolateralna šteta.
Svaka pucnjava, svaki femicid, svaka afera postaje potvrda da je država, jednostavno, mrtva.
I što je još gore, navikli smo se na to.
Normalizirali smo kriminal.
Normalizirali smo zlostavljanje djece i žene.
Normalizirali smo korupciju koja je postala sistemski dio svakodnevnog života.
Dok političari prave obračune, prepisuju krivicu jedni na druge i uljepšavaju izvještaje pred EU i međunarodnom zajednicom, obični ljudi plaćaju cijenu. Plaćaju svojim životima, plaćaju svojim strahom, plaćaju nestankom povjerenja u sve što bi država trebala biti.
I dok se vlasti prave da rade reforme i uvjeravaju nas da je put ka EU moguć, građani znaju istinu: bez unutarnjeg konsenzusa, bez reformi koje će dirnuti u same temelje korupcije, ova zemlja je osuđena na propast. Dok Brisel poziva na promjene, dok međunarodni izvještaji kritikuju neefikasnost institucija, lokalni političari se bave trivijalnostima – imenovanjima podobnih rođaka, partijskim interesima, zaštitom svojih privilegija.
A obični građani? Oni šute, jer šutnja je postala jedini način da prežive. Oni koji pokušaju progovoriti, koji dižu glas protiv kriminala i nepravde, bivaju proglašeni neprijateljima države. Dok ulica gori, dok žene nestaju i ubijaju se, dok se djeca zlostavljaju, političari i birokrati gledaju i računaju, računaju koliko još mogu izvući dok sistem još funkcioniše barem površinski.
Ali vrijeme je da se to prekine. Vrijeme je da građani prestanu biti saučesnici svojim šutnjom. Vrijeme je da zahtijevamo odgovornost od svakog Dodika, Čovića, Trojke i drugih koji su upropastili ovu zemlju. Vrijeme je da ne normaliziramo femicide, pucnjave, korupciju i zlostavljanje – jer svaka nova tragedija je direktna posljedica njihovih politika i našeg straha.
Dok čekamo da neko drugi riješi naše probleme, dok političari slave u svojim vilama i palatama, Bosna i Hercegovina tone sve dublje. Svaki dan bez reakcije je korak bliže totalnom haosu. Svaka nova afera potvrđuje da institucije ne štite građane, već moćnike i kriminalce.
Ovo društvo mora probuditi savjest. Mora prestati tolerisati nepravdu i kriminal. Mora prestati gledati u stranu dok korupcija, nasilje i nepravda postaju normalni dio svakodnevnog života. Jer dok mi šutimo, oni nastavljaju uništavati sve što vrijedi u ovoj zemlji.
Ako Bosna i Hercegovina želi preživjeti, građani moraju prestati biti posmatrači. Moraju tražiti odgovornost. Moraju zahtijevati da se zakon primjenjuje jednako za sve, a ne samo za one bez moći. Jer dok se ne probudimo, haos će postati jedina stvar koju ova zemlja poznaje
