Ovaj susret i nije trebao poslužiti za bilo šta novo u smislu konkretnih političkih zahtjeva, već kao kafa pomirenja i naznake izvjesne buduće saradnje (Izetbegović i Čović na kafi jučer u Sarajevu)
Ovaj susret i nije trebao poslužiti za bilo šta novo u smislu konkretnih političkih zahtjeva, već kao kafa pomirenja i naznake izvjesne buduće saradnje (Izetbegović i Čović na kafi jučer u Sarajevu)
Nakon nekoliko godina apstinencije i totalnog zahlađenja političkih odnosa jučer su u Sarajevu sastanak održali lideri SDA Bakir Izetbegović i HDZ-a Dragan Čović.
Obojica nakon sastanka poručuju kako su tek popili kafu, ponavljajući ustaljene fraze o potrebi razgovora, dogovora, ali i tema koje žuljaju i jednog i drugog. Tako Izetbegović poručuje da je Čoviću kazao da želi razgovore o zakonu o proporcionalnoj zastupljenosti, dok je čelnik HDZ-a naglašavao ustavnu ravnopravnost hrvatskog naroda, što se u suštini svodi na trajni zahtjev o promjeni načina izbora članova Predsjedništva BiH.
Ovaj susret u suštini i nije trebao poslužiti za bilo šta novo u smislu konkretnih političkih zahtjeva, već kao kafa pomirenja i slanja signala da su i jedna i druga stranka spremne ponovo zajedno sjesti u koalicione klupe. Posljednje izjave, ne samo Izetbegovića i Čovića, već i nekih drugih kadrova ukazuju da je meta već postavljena, a do oktobra ili novembra 2026. treba samo utabati stazu za izvjesnu koaliciju.
Lider SDA Izetbegović ranije je otvoreno govorio kako je HDZ fiks u vlasti, i to svakako nije daleko od realnosti s obzirom na utjecaj koji imaju u hrvatskom političkom spektru. Ipak, Čović od Izetbegovića treba i neku vrstu garancije da se SDA neće usuditi davati šansu nekim drugim strankama s hrvatskim predznakom, a koje se već okupljaju u zajednički blok. Upravo to je bila jedna od tema jučerašnjeg razgovora Izetbegovića i Čovića.
U jučerašnjem autorskom tekstu urednik Večernjeg lista Jozo Pavković otvoreno piše o povratku partnerstva vodećih nacionalnih stranaka. Tekst obiluje pojmovima i frazama o potrebi poštivanja stranaka s većinskim izbornim legitimitetom Hrvata i Bošnjaka. Potom se fokusira na nekoliko primjera u prošlosti gdje su, prema autoru zakinuti i HDZ i SDA unazad 25 godina.
Čović je već ranije naglašavao grešku HDZ-a koji je prihvatio da se federalna vlast formira mimo volje potpredsjednika FBiH iz reda Bošnjaka, kao i da se u rukovodstvo državnog Doma naroda izabere Kemal Ademović iz Trojke iako nije imao podršku u Klubu Bošnjaka.
Sve to ukazuje da su i HDZ i SDA itekako spremni da ostave po strani dosadašnje odluke i neminovno jedni drugima budu prvi izbor nakon izbora 2026. godine. SDA se već ponaša kao da se znaju rezultati izbora 2026., računajući da je javnost razočarana u aktuelni mandat državne vlasti. Samo je pitanje da li su svi, a posebno SDA prerano stali u niski start za izbore?
SDA mora biti svjesna da HDZ-ov zahtjev za promjenu izbornog zakona nikada nije prestao biti način promjene izbora članova Predsjedništva pa sada, svjesni toga na stol stavljaju svoj zahtjev za proporcionalnom zastupljenošću. Također, ukoliko SDA bude vezala koalicione zastave sa HDZ-om mora računati i na poziciju i utjecaj stranaka koje politički naginju njoj, tipa DF-a ili SBiH-a. Politički kolač će biti jednak i nakon narednih izbora, ostaje samo da se vidi koliko će aktera sjesti za stol u namjeri za dijelom tog kolača, a to se posebno odnosi na politički blok koji dolazi iz bošnjačkog i probosanskog korpusa
