Formirat će zasebnu Hrvatsku Republiku u BiH, sa sjedištem u Mostaru

HDZ, odnosno njihov lider Dragan Čović, često se strateški drži po strani u sukobima između svojih koalicionih partnera.

Kada god članovi Trojke kritikuju Milorada Dodika, Čović se ne oglašava, a i kada se oglasi, u fokus stavlja neke druge stvari.

Čak i kada je u fokusu neka tema ili stvar koja bi mogla izazvati javni sukob između Čovića i njegovih partnera iz Trojke, lider HDZ-a se oglašava tri ili četiri dana poslije, i to s uvijek umjerenom porukom.

U njegovim oglašavanjima, koje prati stranka, mogu se čuti poruke “ujedinjenja”, kao i “evropske budućnosti BiH”, a kroz lobiranja članova njegove sestrinske stranke u Hrvatskoj, u Briselu se posmatra kao “predvodnik EU puta BiH”, o čemu se ipak da diskutovati

Međutim, taj imidž odmjerenosti koju Čović i HDZ grade već više od deceniju nestao je tekstom na HMS-u, koji se može smatrati neslužbenim glasilom ove stranke.

Naime, neimenovana grupa ustavno-pravnih stručnjaka u Mostaru radi na različitim scenarijima u slučaju da Glavno vijeće Evropskog suda za ljudska prava potvrdi prvostepenu presudu u slučaju Slaven Kovačević, prema pisanju HMS-a

Ovaj scenarij, tvrde autori, podrazumijevao bi “povratak na stanje prije Daytonskog i Washingtonskog sporazuma”, što bi faktički značilo formiranje zasebne Hrvatske Republike u BiH, sa sjedištem u Mostaru, koja bi imala svoj sabor, vladu i sudsku vlast.

Naravno, mora se reći kako je ovo otvoreni poziv na rušenje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. Članovi 156 (Napad na ustavni poredak) i 157 (Ugrožavanje teritorijalne cjeline) Krivičnog zakona BiH su jasni, a propisuju kazne od najmanje pet godina zatvora za aktere.

Međutim, ono što je indikativno u ovoj objavi je strah čelnika HDZ-a od potvrde ove presude.

Vrijedi podsjetiti da se Slaven Kovačević žalio Evropskom sudu za ljudska prava da mu je kao stanovniku Bosne i Hercegovine koji živi u Sarajevu povrijeđeno aktivno biračko pravo na način da ne može glasati za sve kandidate za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i da ne može nikako glasati za kandidate za Dom naroda Bosne i Hercegovine.

Sud je presudio u korist aplikanta, navodeći da trenutni političko sistem koji preferira etničku pripadnost ugrožava demokratiju, te da bi Bosna i Hercegovina trebala preći sa sistema etničkog predstavljanja na sistem građanskog političkog predstavljanja.

U tom smislu, prilikom korištenja aktivnog biračkog prava, bilo čija etnička pripadnost kao glasača ne može se i ne smije koristiti, jer se time direktno podriva demokratija.

Ono što je zanimljivo jeste da ovakve, istina indirektne i nezvanične, reakcije iz HDZ-a nije bilo prilikom objave prethodnih presuda, poput slučajeva “Sejdić-Finci”, “Zornić”, “Pilav” i slično. Glavni razlog za to je vjerovatno činjenica da sud u Strazburu po prvi put od BiH otvoreno traži da odbaci etnički pristup, u kontekstu izbora.

Drugim riječima, sve prijašnje presude bi se mogle riješiti na, za HDZ, bezbolniji način. Rješenja je bilo mnogo, od dodavanja još jednog člana u Predsjedništvo BiH, kao i dodavanje Kluba Ostalih u državni Dom naroda.

Međutim, prema ovoj presudi, ako ista bude potvrđena, od BiH se traži da postane, suštinski, jedna izborna jedinica za Predsjedništvo BiH, te da se u potpunosti eliminira etnički prefiks, čime bi se značajno oslabila podrška HDZ-u.

Kao stranka koja je svu svoju infrastrukturu izgradila u jednom dijelu BiH, a svoju politiku prema ekskluzivno jednom narodu, HDZ bi bio među najvećim gubitnicima bilo kakvog napretka naše zemlje prema građanskom ustroju.

Naravno, slučaj “Kovačević” je direktno povezan uz reforme Izbornog zakona, što je ključni prioritet HDZ-a godinama unazad. Imajući u vidu da bi se moglo očekivati da će se presuda potvrditi ili odbaciti već na proljeće sljedeće godine, može se pretpostaviti da je HDZ ozbiljno shvatio ovu prijetnju po njihove interese i zato se “aktivirao.”

Ovom moramo dati i historijski kontekst. Prije 23 godine, odnosno 2001. godine, u odgovoru na reforme biranja delegata u Dom naroda Federacije BiH, političari oko HDZ-a su formirali HNS i pokušali uspostaviti paralelnu vlast nad dijelovima BiH u kojima Hrvati čine većinu.

Tada je međunarodna zajednica stala snažno iza vlasti u Sarajevu i teritorijalne cjelovitosti kako FBiH, tako i cijele države, te je tzv. “hrvatska samouprava” trajala tek nekih sedam mjeseci, odnosno do reakcije snaga SFOR-a.

Jasno je da je taj period značajno promijenio politiku HDZ-a, koja je prešla iz agresivne i glasne, u pragmatičnu i naizgled konstruktivnu.

Međutim, tekst HMS-a je dokaz da Čović i HDZ i dalje “u pričuvi” imaju ideje koje su ceremonijalno propale još prije 20 godina.

Dio razloga je vjerovatno i činjenica da će visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt ponoviti dio iz svog izvještaja Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, gdje je govorio o presudi “Kovačević” kao potencijalnom “destabilizatoru” dešavanja u BiH.

Presuda “Kovačević” mogla bi biti najveći korak ka okončanju etničke diskriminacije u Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine.

U isto vrijeme, mogla bi biti i najveća prijetnja HDZ-ovoj političkoj snazi, barem u mjeri koliko je trenutno imaju.