Dodikov put do Bijele kuće vodi iz Sarajeva
Elmedin Konaković, Denis Bećirović, Sabina Čudić, Nermin Nikšić, te stotine njihovih većih i manjih klonova i hiljade poluinteligentih botova su spremni otvoreno lagati, obmanjivati i minimalizirati opasnost koju predstavlja rastuća vanjska podrška velikosrpskom fašizmu danas oličenom u Miloradu Dodiku kako bi zadržali vlast na koju su došli stranim kolonijalističkim diktatom.
Autor:
Mustafa Drnišlić
Podijeli
Foto: Arhiv
Koliko je Trojka uistinu maligna i opasna politička pojava ponajbolje se potvrđuje na primjeru svjesnog minimalizovanja Dodikove i Cvijanovićkine posjete Washingtonu. Iako je u pitanju tektonski poremećaj dosadašnjih političkih odnosa u i spram Bosne i Hercegovine lideri Trojke svjesno obmanjuju i anesteziraju bošnjačku javnost tvrdeći kako se ništa značajno ne dešava a sve u namjeri da amortizuju vlastitu odgovornost za vjerovatno najgoru poslijeratnu vanjskopolitičku katastrofu.
Trojka možda nije odgovorna za dolazak Trumpa u Bijelu kuću ali jeste za nedavni Dodikov odlazak u istu. Imali su stotinu šansi da neutrališu Dodika i njegovu politiku i svaku su, vrlo svjesno i namjerno, propustili.
Prvi put se to desilo kada su umjesto srpske opozicije izabrali Dodika kao partnera na državnom nivou, odlazeći mu pokorno na rukoljub u vinske podrume i košarkaške utakmice. Drugi put, kada su odbili da ga uhapse zbog državnog udara koji je izvao, radeći sve što je u njihovoj moći da on ostane na slobodi, tvrdeći da tako “čuvaju mir u Bosni i Hercegovini”. Prisjetimo se samo da je tada Elmedin Konaković obmanjivao javnost” kako napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine polako jenjava” u nadi da će tako početi jenjavati panika bošnjačke javnosti koja je zahtjevala bilo kakvu reakaciju državnih organa koje je Trojka ranije isporučila u Dodikove ruke. Za to cijelo vrijeme puzavi diletantni Trojke servilno su tolerisali najcrnji Dodikov šovinizam spram Bošnjaka, pa čak i onda kada im je otvoreno u lice psovao Genocid.
Šta tek reći za fantoma zvanog bosanskohercegovačka diplomatija za kojeg se priča da postoji a koji se u stvarnosti sastoji od slikanja Denisa Bećirovića pored američkih zastava kao zamjene za važne ali potpuno imaginarne te stoga nepostojeće “američke prijatelje” ili lobiranja koje je spalo na Konakovićevo provincijalno i papansko vozikanje i slikanje po američkom metrou ili angažovanje klima majstora kao lobista? Konaković je čak i tvrdio kako je “Dodik gotov” i da je on lično “ugasio Dodikovo lobiranje” baš kao što je ranije nekoliko puta tvrdio da je neutralisao i Orbanovu podršku Dodiku da bi gotovo svaki put, i to u roku nekoliko dana, bio demantiran nekim neprijateljskim potezom Mađarske. Danas ta ista Mađarska, koja je ranije izvršila pravi pravcati državnoteroristički upad u Bosnu i Hercegovinu, formira “anitetrotističke punktove” po Banjaluci.
Sam Milorad Dodik je od sankcionisanog i prezrenog crnolistaša gotovo “preko noći” postao uvaženi gost ne samo vlada genocidnog Izraela i islamofobne Mađarske već i hodnika Trumpove Bijele kuće u kojoj je dobio priliku da Bošnjacima lijepi mete na leđa svojom bošnjakofobnom i islamofobnom retorikom, koja očito pronalazi plodno tlo. Naravno to se nije desilo preko noći već kroz decenije upornog lobiranja u S.A.D kojeg je onaj vječno priglupi dio sarajevske političke čaršije ismijavao baš kao što je svojevremeno početkom 1992. godine ismijavao velikosrpske agresore kao seljaka i papke.
No upravo je od tog dijela sarajevske političke čaršije, kojem pamet tradicionalno kasno dolazi ,sastavljena nametnuta Trojka. To su listom ljudi skromne političke težine i obrazovanja, još skormnijih političkih horizonata i gotovo nepostojećih državničkih kapaciteta. Za moral ni čuli nisu. Očekivati od sahanliza lokalnih ambasada koji su pristali da budu oruđe stranog interesa da se sada rekalibriraju i drugačije postave u odnosu na centar moći koji ih je nametnuo ili da budu u stanju nositi se sa zvijeri kakva je velikosrpska politika bilo je i ostalo iluzorno.
No nepatvorenu servilnost i inferiornost Trojkaša u odnosu na vanjske faktore nadmašuje samo njihova smišljena zloća spram političkih neistomišljenika unutar bošnjačkog i probosanskog političkog korpusa. Elmedin Konaković, Denis Bećirović, Sabina Čudić, Nermin Nikšić, te stotine njihovih većih i manjih klonova i hiljade poluinteligentih botova su spremni otvoreno lagati, obmanjivati i minimalizirati opasnost koju predstavlja rastuća vanjska podrška velikosrpskom fašizmu danas oličenom u Miloradu Dodiku kako bi zadržali vlast na koju su došli stranim kolonijalističkim diktatom.
U današnjem teškom poltičkom momentu koji od bošnjačke i probosanske politike zahtjeva odlučnu i hitnu akciju nametnuta vlast u Sarajevu je tome ne samo duboko nesklona već za tako nešto doslovno nesposobna: idejno, ideološki, moralno, karakterno…Umjesto da aktivno djeluje i zaštiti državu i narod Trojka pokušava “gaslightovati” i demoralisati bošnjačku javnost te spriječiti nastanak bilo kakvog patriotskog i rodobljubnog političkog fronta koji bi se mogao suprotstaviti onome što dolazi.
Time je njihova krivica pred sudom historije još gora, jer ne samo da su direktno odgovorni za jačanje i uspon velikosrpske politike već i aktivno pokušavaju spriječiti druge da se tome suprotstave. Oni su tako postali dvostruki izdajnici i potencijalni grobari Bosne i Hercegovine. Nikada im to nemojmo zaboraviti. (STAV)
