PISMO GRADAČAČKIH GIMNAZIJALCA
Priča koja ima sretan kraj ali i pozadinu iza sebe koja nije onako kako je trebala da bude. Rekli su nam, vaš razred će biti najbolji… ALI NIJE!
Rekli su biti će to najbolji period srednje škole.
Rekli su čeka vas polaganje mature, maškare, vaš defile i vaša dodjela.
Samo su rekli…
Posljednji put smo u školskim klupama bili 13. marta a planirani kraj je 13. maj.
Čudna kombinacija broja 13.
Zar ne?
Nakon borbe sa umjetnom inteligencijom, koja je mjerila naše znanje, uspjeli smo završiti naše gimnazijsko obrazovanje. Tužni jer zadnje dane nismo bili zajedno već smi pravili grupne pozive i chatove a sa druge strane ponosni na podršku roditelja i pojedinih profesora te na našu hrabrost i ustrajnost.
Dobili zasluženi odmor da razmislimo i da se odmorimo od iščekivanja da li ćemo imati polaganje mature i sve stvari koje nas sljeduje.
Sve je prošlo
Nismo imali polaganje mature jer se ovaj put gledalo na potrebe učenika dok sa organizacijom mature nije bila ista priča.
Kada smo zvanično dobili odobrenje za našu maturu, u ovom kako kažu “ludilu”, bili smo zaista sretni jer ćemo se ponovo sresti kako bi se smijali, plesali, grlili i plakali kao i sve generacije prije nas i nadamo se poslije nas.
Uspjeli smo da sa ‘direktorom’ Samirom Mulamuratović dogovorimo program svečane dodjele diplome kako bi svako od nas imenom i prezimenom bio prozvan kao ponos grada, škole i svojih roditelja kako je to tradicija najbolje Gimnazije.
Uzbuđeni, radosni i sa malom dozom panike te pitanjima kako da 10 dana prije mature stignemo pronaći odijelo, haljinu, šminku i sve što sljeduje jednog maturanta/icu.
Izgleda da smo mi zaista posebna generacija kako su nam naši profesori pričali. Sve smo uspjeli.
Pozivnice za naše profesore smo napravili, koje oni nisu vidjeli. Zašto? Sada ćemo Vam ispričati drugu stranu ove fotografije.
Tri dana prije mature direktor se javio sa obavještenjem da mu je žao ali naša svečana ceremonija ne može da se održi ali možemo da idemo u dogovoreni restoran.
Direktor Samir Mulamuratović nije želio da organizuje bilo kakav događaj!
Ponovo razočarani, ljuti, sa osjećajem bespomoći jer je škola u koju ulažete svoje uspjehe zatvorila svoja vrata kao da nikada niste hodali, smijali se i odrastali na tom mjestu.
Međutim, mislite da nas je nedostatak podrške i nezainteresiranosti direktora mogao zaustaviti da svečanu matursku povorku poklonimo našem gradu i našim roditeljima? Naravano da nije. Nekoliko nas je kontaktiralo sve potrebne institucije kako bi dobili informacija i dozvole za održavanje našeg svečanog defilea.
Zaista smo oduševljeni podrškom i pristupačnosti MUP-a Gradačac, Gradskom Upravom i predstavnicima Križnog staba TK.
Ovim putem im se neizmjerno zahvaljujemo. Ponovo smo uspjeli, ne tako brojna generacija dva dana prije mature organizovala je sebi matursko veče. Izgleda da nas je Gimnazija naučila da se borimo za ono što želimo.
Direktore, ili šta ste već, želimo reći da je i nama žao Žao nam je što su Vam naši roditelji vjerovali i što ste opet uspjeli odglumiti a pri tome zanemariti zakletvu koju ste položili. Žao nam je što smo se nadali i povjerovali da Vam je ipak stalo do nas. Žao nam je jer smo četiri godine radili, učili i doprinijeli da sa ponosom možete pričati najbolje o Gimnaziji.
Žao nam je. Ovo je pismo koje možda zvuči kao da smo, kako kažete: “Čuvali ovce zajedno”, međutim, tim jezikom se svi razumijemo.
U doba kada se svi osjećamo bespomoćno i kada nas je obradovala informacija da ćemo imati matursko veče dobili smo odbijenicu od naše Gimnazije. Hvala Vam što ste pokazali “da Vam je stalo” da ispratite našu generaciju onako kako su to imale sve generacije prije nas. Hvala Vam što Vam je uvijek bitan lični ugled od potreba učenika.
Žao nam je roditelji što ste prevareni kao i mi i što ste zadnje kapi snage i podrške pružili da nam omogućite našu veče ali budite ponosni jer smo uprkos nedostatku podrške i vjere od “učitelja” uspjeli da Vas učinimo ponosnim i tako ćemo nastaviti.
________________________________________
U potpisu: Maturanti Gimnazije “Mustafa Novalić”
