Umjesto stabilnosti i jasne političke odgovornosti, usvajanje budžeta je samo dodatno ogolilo raspadnutu logiku i popucale šavove Trojkine koalicije. A u prvom planu – Sabina Ćudić, sa nastupom koji je precizno pokazao šta predizborna godina može uraditi principima jedne političarke.

Budžet je usvojen sa 21 glasom za, sedam protiv i 12 suzdržanih. I upravo u tim brojevima leži cijela groteska – vladajuća koalicija glasala je sama protiv sebe, dok je Sabina Ćudić pronašla neobičnog krivca za ishod: opozicionu SDA. Po njenoj računici, SDA je odgovorna za prolazak Budžeta jer nije glasala onako kako je njoj trebalo – iako su za hitnu proceduru, a potom i za usvajanje, uredno glasali upravo koalicioni partneri Naše stranke: SNSD i HDZ.

U njenim očima – oni nisu problem. Opozicija jeste. Poprilično zgodno u izbornoj godini, zar ne?

Principi? Samo kad je zgodno za TV-nastup

Ćudić je svoj stav o Budžetu gradila na tome da nije uvršten novac za institucije kulture i BHRT. A onda se desio hladan tuš logike:

Na svim budžetima u kojima je ona glasala ZA – ti isti iznosi takođe nisu bili uvršteni.

Budžet 2023.?

Glasala ZA hitnu proceduru i ZA usvajanje. Bez kulture, bez BHRT-a.

Budžet 2024.?

Glasala ZA. Opet bez tih institucija.

Dakle, ono što nije smetalo 2023. i 2024. – odjednom je postalo “crvena linija” 2025. godine. Zašto? Pa jednostavno: izbori dolaze, rejting treba pumpati, a sukob sa SNSD-om i HDZ-om – očigledno se izbjegava kad prijeti udar u koalicione odnose.

Umjesto da kritikuje SNSD i HDZ koji su zaista glasali za sporan tekst budžeta, Ćudić je izabrala najlakši teren – SDA. A uz SDA, preskočila je i vlastite partnere iz Trojke: SDP (koji je glasao ZA) te NiP, čiji su Zvizdić, Omerović i Baručija bili suzdržani kao i SDA. No njih se nije dotakla ni riječju.

Jer u izbornoj godini, lakše je glumiti opoziciju u koaliciji, nego pogledati u svoje dvorište.

“Budžet otključava milijardu eura iz EU”? Ne, to nije tačno.

Posebna dimenzija ovog političkog performansa jeste činjenica da je Sabina Ćudić godinama tvrdila kako je Budžet ključan uvjet da BiH povuče novac iz EU Plana rasta – oko milijardu eura.

Sada se ispostavilo da to nije istina.

Uslov nikad nije bio budžet, već Program reformi za Plan rasta, dokument koji je vlast usvojila tek krajem septembra 2025, a Evropska komisija ga još nije prihvatila. Zato BiH nije dobila dvije tranše sredstava – ne zbog budžeta, već zbog neispunjenih reformi.

Ako je, prema retorici iz prošle godine, “opozicija iz RS-a blokirala milijardu eura jer ucjenjuje budžetom”, postavlja se vrlo jednostavno pitanje:

Ako je tada budžet bio presudan – kako to da ove godine više nije?

Odgovor je bolan, ali kristalno jasan:

Narativ se kroji prema stranačkim potrebama, a ne prema istini.

Prazan populizam umjesto ozbiljne politike

Uvrštavanje institucija kulture i BHRT-a u Budžet bilo bi smislena borba – ali samo ako postoji realna većina koja to može izglasati. Gurati amandmane za koje unaprijed znaš da će pasti, samo da bi dobro zvučali u javnosti, nije reformizam – to je populistički marketing.

U prošlogodišnjem budžetu moglo se usloviti i 100 miliona KM za “kumovu zgradu”. Mogla se izboriti podrška za kulturu i BHRT. Ali – to nije bilo politički isplativo tada. Danas jeste.

Jedna godina, dvije politike. Jedna osoba – dva lica.