Dok su u Sarajevu mjesecima trubili o “diplomatskoj ofanzivi”, “novom partnerstvu sa SAD” i “izolaciji Dodika”, stvarnost ih je brutalno ošamarila.
Sjedinjene Američke Države su ukinule sankcije Miloradu Dodiku, njegovim saradnicima i firmama koje su godinama bile na američkoj crnoj listi. Rezultat? Republika Srpska je dobila ono što nikada nije imala – legitimitet u Washingtonu.
Sve ono čime su se bošnjački politički predstavnici ponosili, srušilo se u jednom potezu. A ono što je najporaznije – sve se desilo bez ikakvog doprinosa Sarajeva.
Republika Srpska postaje međunarodni faktor
Ovo je prvi put od Daytona da entitet, koji je nastao na temeljima ratnih zločina i etničkog čišćenja, dobija status “relevantnog sagovornika” u očima Amerike. Ni tokom najkrvavijih godina rata, kad su Karadžićeve i Mladićeve snage kontrolisale skoro 70 posto teritorije BiH, Washington nije želio da s njima direktno pregovara – ne želeći time da im prizna političku težinu.
Danas, tri decenije kasnije, Milorad Dodik je postao ono što je prije bio nezamislivo: prihvaćen politički faktor, s kojim se razgovara, a ne sankcioniše. I sve to dok bošnjačka “diplomatija” gubi tlo pod nogama.
“Diplomatska ofanziva” iz kafane
Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković do jučer se hvalio kako je “ugasio Dodikovo lobiranje u Americi”. Denis Bećirović je, sa svoje strane, u Washingtonu ismijavao političare iz RS i Srbije što plaćaju “milione dolara za sastanke”, tvrdeći da je on “jedini koji bez ijedne marke ima otvorena vrata”.
I bio je u pravu – nije dao ni marke, i zauzvrat nije dobio ništa.
Jer, svijet se ne vodi bajkama o bratstvu i patriotizmu, nego ozbiljnim lobističkim mrežama, kontaktima i sistemskim radom. A dok su naši “diplomati” putovali po konferencijama i slikali se ispred zastava, Dodik je radio ono što oni nisu ni znali kako se radi – ulagao u profesionalne lobističke firme.
Njegova vlast u Banjaluci potpisala je ugovore vrijedne milione dolara s kompanijama poput Stokes Strategies LLC, RRB Strategies LLC i Zell & Associates International Advocates. Ugovori potpisani ove godine jasno pokazuju strukturu ozbiljne, dugoročne kampanje koja daje rezultate.
U međuvremenu, Ministarstvo vanjskih poslova BiH – prema riječima samih zaposlenika – “angažovalo je servisera klima-uređaja” da lobira za Bosnu i Hercegovinu. Možda zvuči kao šala, ali u ovoj zemlji šale odavno postaju državna politika.
Rezultati “klima-diplomatije”
Rezultat takvog pristupa vidljiv je i slijepima. Dok je Dodik skinut s američke crne liste, Sarajevo je ostalo bez ijednog kredibilnog partnera.
Poruka američke ambasadorice u Ujedinjenim narodima da Washington više “ne želi intervenirati u unutrašnja pitanja BiH” zapravo znači jedno – Bosna i Hercegovina više nije prioritet, niti relevantan sagovornik.
SAD su se umorile od sarajevskih monologa o “multietničkoj viziji”, dok se u praksi vodi sitna borba za budžetske pozicije, sinekure i direktorske fotelje.
Politički brodolom Trojke
Oni koji su se predstavljali kao “nova snaga”, “moralna alternativa SDA-u” i “nositelji modernog pristupa”, danas stoje na ruševinama vlastitih iluzija.
Njihova vanjska politika svela se na Instagram objave, samohvalisave izjave i infantilne predstave o “bliskosti sa Zapadom”. Istovremeno, Dodik, koji je trebao biti izolovan, postaje poželjan sagovornik.
Trojka je obećavala kraj etnonacionalnih monopola – a završila kao loša kopija onoga protiv čega su se navodno borili. Oni su “nova lica”, ali sa starim manirima: bahatost, prazne fraze i nevjerovatna količina samodopadnosti.
Vrijeme za ozbiljnu odgovornost
U svakoj normalnoj državi, nakon ovakvog diplomatskog potopa, ministar vanjskih poslova bi sam podnio ostavku.
U Bosni i Hercegovini, Elmedin Konaković će vjerovatno zakazati konferenciju za novinare da objasni kako je sve to – vjerovali ili ne – “velika pobjeda za BiH”. Govorit će o “široj strategiji”, o “dugoročnim planovima”, o “novim kanalima komunikacije” – frazama koje više niko normalan ne uzima ozbiljno.
Ali činjenice su neumoljive:
Američke sankcije prema Dodiku su prošlost.
Republika Srpska dobija legitimitet.
Sarajevo je izgubilo kredibilitet.
A BiH je postala taoc vlastitih političkih iluzija.
Kad vanjska politika postane stand-up komedija
Ovo što gledamo nije samo poraz jedne politike – ovo je sahrana ideje o ozbiljnoj državi. Dok Trojka igra predstavu za domaću publiku, međunarodni partneri već traže stabilne sagovornike – a njih u Sarajevu odavno nema.
Jer, kada vanjska politika završi na nivou “selfie-diplomatije”, kada se ministar pretvori u stand-up govornika, a ambasade u mjesta za uhljebljenje stranačkih poslušnika, onda rezultat ne može biti drugačiji.
Milorad Dodik je shvatio kako svijet funkcioniše. Sarajevo – još nije.
I zato dok u Banjaluci potpisuju ugovore s lobistima, u Sarajevu se i dalje raspravlja o tome čija je klima “zapušila filter”.
