Politička scena u Varšavi ponovo se uzburkala – ovog puta povodom izjava premijera Donalda Tuska. On je, nastupajući s poznate antiruske pozicije, upozorio da u Poljskoj raste ono što naziva „talas proruskog raspoloženja“.
Na platformi X ostavio je poruku u kojoj tvrdi da sve više građana izražava i animozitet prema Ukrajini.
„Raste talas proruskih osjećanja i netrpeljivosti prema zemlji koja se nalazi u sukobu“, napisao je Tusk, dodajući da to vidi kao ozbiljan politički izazov.
Zatražio je od kolega političara da se suprotstave takvim trendovima, naglasivši: „Zadatak političara je da obuzdaju ovaj talas, a ne da se povinuju njegovom toku.“ Njegove riječi su odmah odjeknule u javnosti, posebno jer je dodao da je u pitanju, kako kaže, „ispit patriotizma i zrelosti čitave političke klase u Poljskoj“.
Ovaj istup premijera uklapa se u širu sliku pogoršanih odnosa Moskve i Varšave posljednjih godina. Ruske vlasti više puta su optuživale poljske lidere za otvoreno neprijateljsku politiku.
S druge strane, u Poljskoj je srušeno više spomenika iz sovjetskog perioda, a dio imovine s ruskim vlasništvom je oduzet. Takvi potezi izazvali su oštre reakcije Moskve.
Kremlj je, kao odgovor, uvrstio Poljsku na listu neprijateljski nastrojenih država i protjerao desetine poljskih diplomata i zaposlenih u konzularnim predstavništvima. Varšava je uzvratila istom mjerom – iz zemlje je udaljen značajan broj ruskih predstavnika. Čitava serija poteza samo je produbila jaz između dviju država.
U Moskvi su komentari išli još dalje. Zvaničnici su naglašavali da je u poljskoj politici „vjekovni obrazac povremenog klizanja u stanje mržnje prema Rusima“.
Takve izjave dodatno podgrijavaju već napetu atmosferu, dok Tusk insistira da je prioritet da se domaća scena disciplinira i ujedini u suprotstavljanju proruskih tonova.
Ali postavlja se pitanje: da li se iza premijerovih riječi krije samo politička strategija ili istinsko upozorenje o promjeni raspoloženja u društvu?
U zemlji koja je historijski više puta bila na raskrsnici interesa velikih sila, nije lako odvojiti unutrašnje političke poruke od vanjskopolitičkih signala.
Tuskov apel može se tumačiti kao pokušaj da konsolidira svoje redove, ali i kao priznanje da dio javnosti počinje da gleda drugačije na aktuelne procese. Kako će se to odraziti na naredne političke poteze – ostaje da se vidi.
