Goran Martinović Ustaša, nosilac je najvišeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan, ostat će upamćen kao jedan od najsmjelijih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Kao diverzant, bio je na prvim linijama najtežih borbi, a tokom rata ranjen je čak 13 puta. Ipak, nakon svakog ranjavanja vraćao se na front – među saborce, tamo gdje je osjećao da pripada.
Bez obzira na nadimak “Ustaša”, koji mu je dat zbog hrvatskog porijekla, Martinović je bio simbol zajedničke borbe svih naroda za jedinstvenu i slobodnu Bosnu i Hercegovinu. Njegova vjera u zajednički suživot, pravednost i domovinu nikada nije bila upitna. U maju 1992. godine stao je u redove Armije RBiH i ostao u njima do samog kraja.
Nije tražio priznanja, ali ih je zaslužio više nego mnogi. Nije govorio mnogo, ali su njegova djela odjekivala širom ratišta.
Bio je diverzant, ratnik, saborac, prijatelj i borac koji se nije bojao smrti – samo ropstva i izdaje.
Poginuo je 1995. godine, boreći se za ono u što je vjerovao – slobodnu Bosnu i Hercegovinu. Iako je često bio neshvaćen zbog svog porijekla, bio je potpuno jasan u svojim namjerama i idealima. Na njegovom grobu stoje riječi koje su više od epitafa – to je njegova zavjetna poruka generacijama koje dolaze:
“Život svoj i krv svoju za Bosnu moju.”
Zauvijek će ostati upisan u historiju kao čovjek koji nije pitao ko je ko – već samo ko je za Bosnu.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
