Piše: Redakcija
U vremenu kada većina srpskih medija, političkih struktura i građana iskazuje simpatije prema Izraelu u kontekstu zaoštrenog sukoba na Bliskom istoku, dvojica poznatih političkih veterana — Vojislav Šešelj i Vuk Drašković — iznose tonove koji se u javnosti doživljavaju kao iznenađujuće proruski i proiranski.
Ovakav narativ dolazi u trenutku kada Srbija pokušava očuvati diplomatsku ravnotežu između Istoka i Zapada.
ANTIZAPADNA NIT KAO VEZA
U osnovi ovakvih stavova leži ideološko nasljeđe iz 1990-ih, kada su i Šešelj i Drašković, iako na suprotnim političkim polovima, dijelili otvorenu netrpeljivost prema Zapadu i njegovim vojnim savezima. U tom duhu, Iran je često percipiran kao simbol otpora američkom uticaju.
„Iran vodi pravednu borbu protiv globalnog cionizma i američkog imperijalizma. Svaka država koja se suprotstavlja Americi je prirodan saveznik Srbije“, izjavio je Vojislav Šešelj u jednoj TV emisiji 2023. godine.
ŠEŠELJ – DOSLJEDAN RETORIČAR OTPORA
Lider Srpske radikalne stranke godinama koristi vanjskopolitičke teme da bi kroz antiizraelsku i antizapadnu retoriku ojačao svoj položaj kod birača desne orijentacije. Njegove izjave često prelaze granice diplomatskog diskursa.
„Neću da slušam kako neko naziva Izrael žrtvom, dok ubija žene i djecu. Iran ima pravo da odgovori na agresiju“, rekao je Šešelj gostujući na lokalnoj televiziji u aprilu 2025.
Iako njegova stranka ima ograničen politički uticaj, njegove poruke ne prolaze nezapaženo u dijelu društva koji i dalje gaji ideje suverenizma i anti-NATO stava.
DRAŠKOVIĆ – POLITIČKI PESIMISTA SA NESVRSTANIM REFLEKSIMA
Vuk Drašković, nekadašnji predvodnik Srpskog pokreta obnove, danas se rjeđe oglašava, ali njegovi istupi često izazivaju kontrastna tumačenja. Iako nije direktno stao na stranu Irana, njegovi stavovi nose nijanse neutralnosti koje se, u trenutku krize, mogu protumačiti kao pasivna podrška neprijateljima Izraela.
„Srbija ne smije biti sluga tuđih interesa. Nismo dužni da slijedimo nijednu silu, ni Istok ni Zapad. Trebamo se držati dostojanstva i neutralnosti“, poručio je Drašković u intervjuu za dnevni list početkom maja.
Iako se on sve češće predstavlja kao glas razuma, kod javnosti njegove izjave mogu djelovati dvosmisleno, posebno kada izostane konkretna osuda agresije.
GDJE JE TU ZVANIČNA SRBIJA?
Za razliku od polarizovanih pojedinačnih stavova, zvanični Beograd se trudi da zadrži poziciju neutralnosti, ali i diplomatske korektnosti. Predsjednik Vučić je izjavio:
„Mi poštujemo pravo Izraela na samoodbranu, ali želimo da se svako krvoproliće zaustavi“, ističući da Srbija ima dobre odnose i sa Izraelom i sa Iranom.
U praksi, to znači balansiranje između izraelskog kapitala i investicija, te iranskog interesa za političku i energetsku saradnju.
ZAKLJUČAK: POLITIČKI MANEVAR, A NE NARODNA VOLJA
Podrška Iranu od strane Šešelja i Draškovića više je pitanje političkog pozicioniranja nego izraza javnog mnjenja. U zemlji koja balansira između Moskve, Brisela i Washingtona, ovakve izjave služe za podsjećanje na ideološke razlike koje i dalje tinjaju ispod površine. Dok većina Srbije izražava solidarnost s Izraelom, pojedinci sa političke margine nastoje da kroz vanjsku politiku iznova pridobiju pažnju.
Autor: Balkan X portal
