INCIRLIK NA UDARU
Treći presretnuti projektil pojačao strah od eskalacije i rizika za nuklearno oružje u Turskoj
Turski avion leti blizu baze Incirlik
U nastavku donosimo:
● što znači jutrošnja uzbuna u bazi Incirlik za sigurnost NATO-a na jugoistoku Europe
● zbog čega analitičari drže da je Incirlik potencijalna meta i koje se posljedice razmatraju
● koje rizike otvara prisutnost američkog taktičkog nuklearnog arsenala unutar perimetra baze
● povijesnu ulogu baze od Hladnog rata do operacija na Bliskom istoku i zašto je i danas ključna
Sirene koje su rano jutros odjeknule vojnom bazom Incirlik u gradu Adani na jugu Turske opet su skrenule pozornost na jedno od ključnih vojnih uporišta NATO-a na Bliskom istoku.
Uzbuna je proglašena nakon što je prema turskom zračnom prostoru navodno ispaljen projektil iz Irana, a presreli su ga sustavi protuzračne obrane NATO-a raspoređeni u istočnom Mediteranu.
Radi se o trećem projektilu iz Irana koji je ovih dana oboren prije nego što je stigao do Turske. Prvi je oboren 4. ožujka iznad Sredozemnog mora, dok je drugi u ponedjeljak ušao u turski zračni prostor prije nego što je presretnut iznad pokrajine Gaziantep.
Iako Iran službeno negira da njihove rakete ciljaju mete u Turskoj, američki obavještajni izvori i analitičari smatraju da učestalost i putanje raketa sugeriraju da je Incirlik vjerojatno bio primarna meta napada. SAD je već ranije poduzeo mjere opreza oko baze, uključujući evakuaciju obitelji diplomata i osoblja iz konzulata u Adani.
Ti incidenti otvorili su pitanje sigurnosti zračne baze Incirlik i posljedica koje bi mogao imati eventualni ozbiljniji napad. Analitičari upozoravaju da bi takav scenarij gotovo sigurno aktivirao članak 5. NATO-a o kolektivnoj obrani, čime bi se Savez izravno uvukao u otvoreni sukob s Iranom.
Najveća opasnost ipak proizlazi iz činjenice da je u Incirliku značajan dio američkog taktičkog nuklearnog arsenala, pa bi svaka eksplozija unutar perimetra baze otvorila rizik od nezapamćenog nuklearnog incidenta.
Uporište za američke ratove na Bliskom istoku
Zračna baza Incirlik izgrađena je kao zajednički projekt United States Air Forcea i turskih vlasti. Radovi su počeli nakon 2. svjetskog rata, a u početku je bila zamišljena kao logistička i rezervna zračna luka za američke srednje i teške bombardere. Turski Glavni stožer i američko ratno zrakoplovstvo 1954. godine potpisali su sporazum o zajedničkom korištenju, pa je i danas primarno koriste američko i tursko ratno zrakoplovstvo, a povremeno su tamo stacionirane i druge NATO-ove snage.
Već u prvim godinama Hladnog rata sa SSSR-om baza je dobila važnu ulogu. Iz Incirlika su 1950-ih pokretane izviđačke misije, uključujući letove špijunskih zrakoplova u sklopu operacije Overflight, kao i druge obavještajne i signalne operacije usmjerene na sovjetske vojne snage.
Tijekom desetljeća baza je služila i kao operativna točka za različite NATO-ove vojne aktivnosti i ratove na Bliskom istoku, od krize u Libanonu 1958., preko Zaljevskog rata nakon iračke invazije na Kuvajt 1990. pa sve do rata u Iraku. Nakon napada 11. rujna 2001. baza je postala ključni logistički centar za operacije u Afganistanu i Iraku, dok je nakon 2015. godine korištena i kao polazna točka za međunarodne operacije protiv tzv. Islamske države.
Zračna baza Incirlik ključno je strateško uporište NATO-a prvenstveno zbog prisutnosti američkog taktičkog nuklearnog arsenala, koji prema procjenama obuhvaća između 20 i 50 nuklearnih bombi tipa B61. To su “dial-a-yield” bombe, čija se snaga može prilagođavati od 0,3 pa do približno 170 kilotona, što je mnogo više od snage bombe bačene na Hirošimu 1945.
Sigurnost nuklearnog arsenala u Incirliku periodično postaje predmet rasprava, a najglasnija se otvorila nakon pokušaja vojnog udara u Turskoj 2016., kada je baza privremeno ostala bez električne energije i kada je zapovjednik baze priveden zbog sumnje na povezanost s pučistima.
Uz SAD i Tursku, u Incirliku su trenutačno prisutne Španjolska i Poljska.
Španjolska vojska tamo drži protuzračni raketni sustav Patriot od 2015. godine, što tu zemlju čini jednom od najdugovječnijih drugih članica Saveza u Incirliku. Trenutačno je u bazi oko 150 članova španjolskog vojnog osoblja, a predstavljaju važan segment u protuzračnoj obrani baze.
Španjolska prisutnost u vojnoj bazi i uloga u odvraćanju iranskih raketa posebno je zanimljiva s obzirom na činjenicu da je španjolski premijer Pedro Sánchez jedini europski čelnik koji se jasno i otvoreno suprotstavio američko-izraelskom ratu u Iranu.
Od 2021. i Poljska je uključena u NATO-ovu Tailored Assurance Measures misiju u Turskoj, pri čemu je poljski kontingent terenskih izviđačkih i nadzornih snaga, uključujući posadu s avionima i ostalo vojno osoblje, stacioniran u Incirliku. Poljski vojnici sudjeluju u patrolama i nadzoru istočnog dijela Mediterana i Crnog mora te podržavaju zajedničke aktivnosti NATO-a za situacijsku svijest i obranu u regiji.
Do 2017. u Incirliku je bila stacionirana i njemačka vojska, no zbog političkih i logističkih razloga postrojbe su te godine prebačene na drugu lokaciju, uglavnom u Jordan.
–
