Iako je lider SNSD-a i predsjednik entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik, pravosnažno osuđen na godinu dana zatvora zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, njegovo ime je sve rjeđe u medijskim naslovima.
Umjesto nastavka medijskog i pravnog pritiska, slučaj Dodik gotovo da je nestao iz javnog fokusa.
Podsjetimo, Sud BiH izrekao je u februaru 2025. presudu kojom se Dodik osuđuje na zatvorsku kaznu i zabranu političkog djelovanja u trajanju od šest godina. Međutim, entitetske vlasti odbile su da mu uruče poziv za izdržavanje kazne, dok su policijske agencije na terenu suočene s blokadama i institucionalnim opstrukcijama iz RS-a. Dodik se nije pojavio u Sudu, a nakon toga je raspisana potraga na državnom nivou. Interpol je, navodno zbog političke prirode slučaja, odbio izdati međunarodnu potjernicu.
Uslijedila je tišina.
MEDIJSKA TIŠINA – ZASIĆENJE ILI NAMJERA?
U početku su svjetski mediji (Reuters, AP, Bloomberg) pomno pratili razvoj događaja, predstavljajući slučaj kao test funkcionalnosti države i vladavine prava u BiH. Danas, jedva da se njegovo ime spomene, čak ni u kontekstu zakonske obaveze da se kazna izvrši.
Analitičari upozoravaju da je došlo do svjesnog „hlađenja“ teme – i u medijima, i u političkom prostoru. U Sarajevu se sve češće postavlja pitanje: da li je „Trojci“ – vladajućoj koaliciji okupljenoj oko SDP-a, NiP-a i Naše stranke – zapravo odgovarajuće da Dodik ostane slobodan
POLITIČKA KALKULACIJA ILI NEMOĆ?
Iako su Trojkini zvaničnici više puta u javnosti tvrdili da će insistirati na poštovanju pravne države, u praksi nije poduzeto ništa konkretno da se izvrši presuda. Naprotiv, unutar državne koalicije s SNSD-om sve više se očituje neformalni dogovor o „nemešanju“.
“Njima ovakav Dodik odgovara – slab, delegitimiziran, ali još uvijek potreban za održavanje krhke vlasti,” smatra politolog Mirza Hadžiabdić. “Umjesto suočavanja, Trojka koristi situaciju kao argument prema međunarodnoj zajednici, dok istovremeno balansira odnose unutar Parlamenta.”
Opozicija u Federaciji, predvođena strankama poput DF-a i Stranke za BiH, otvoreno optužuje Trojku da finansijski i politički održava RS vlast, uprkos Dodikovom pravosudnom statusu. Spominje se i oko 300 miliona KM „viška“ koje je RS navodno dobila iz raspodjele PDV-a zahvaljujući dogovorima u Vijeću ministara.
EUFOR I MEĐUNARODNA ZAJEDNICA – NIKO NE ŽELI SUKOB
Dodatni element kompleksnosti je i stav međunarodne zajednice. Iako je visoki predstavnik Christian Schmidt izdao odluku koja je dovela do Dodikove presude, NATO misija EUFOR odbila je zahtjeve da se uključi u eventualno hapšenje, obrazlažući to potrebom da se izbjegne oružani sukob i destabilizacija.
Time se šalje poruka da ni međunarodni akteri nemaju spremnosti suočiti se s Dodikom, čime se stvara vakuum odgovornosti koji najviše odgovara onima koji žive od statusa quo.
Slučaj Milorada Dodika prerastao je okvire jednog suđenja. Postao je simbol institucionalne nemoći i političkog licemjerja. Medijska tišina koja je uslijedila nije rezultat zaborava – već odražava duboko ukorijenjene interese domaćih i međunarodnih aktera koji, svako iz svojih razloga, izbjegavaju konačno razrješenje.
U međuvremenu, pravda ostaje suspendovana, a Dodik – osuđenik koji nije ni dan proveo u zatvoru – nastavlja igrati političku partiju na pola terena.
