Ako je tačno da se politički partneri “čuvaju” međusobno po cijenu gubitka državne cjelovitosti, to bi značilo da političke elite stavljaju lične i stranačke interese ispred opšteg dobra.
S obzirom na to da se Bosna i Hercegovina nalazi u složenoj političkoj situaciji, takva strategija može dodatno oslabiti institucije države i učvrstiti postojeće podjele.
Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i dugogodišnji politički lider Bošnjaka, često je optuživan da je svojim političkim potezima “doprinio” slabljenju institucija Bosne i Hercegovine.
Zašto Izetbegović danima šuti?
Njegova trenutna pasivnost može se tumačiti kao dio političke taktike, možda čekajući povoljniji trenutak za reakciju.
No, postavlja se pitanje da li se iza toga krije i prećutni dogovor s Dodikom, u kojem obojica izbjegavaju direktne sukobe kako bi sačuvali svoje političke pozicije.
Bez obzira na motive, jasno je da su mnogi njegovi potezi – bilo kroz slabost, bilo kroz političke kompromise – doprinijeli jačanju entitetskih struktura na račun državnih institucija.
Ako se ovakav trend nastavi, BiH će i dalje ostajati zarobljenik političkih elita koje održavaju postojeći sistem podjela, umjesto da rade na njegovom prevazilaženju.
Šutnja Izetbegovića na poteze Milorada Dodika dodatno otvara pitanje da li postoji neka vrsta prećutne saradnje ili političkog kalkulisanja, koje ide nauštrb državnih interesa.
Brojne su političke odluke kojima je svjesno ili nesvjeno Izetbegović slabio BiH, navešćemo samo neke:
1. Prihvatanje mehanizma koordinacije iz 2016.
Mehanizam koordinacije, koji je prihvatio Izetbegovićev kadar u Vijeću ministara, dao je entitetima jaču ulogu u procesu donošenja odluka u vezi s evropskim integracijama, što je dodatno oslabilo državne institucije. Ovaj potez je omogućio Republici Srpskoj (RS) da blokira važne reformske procese.
2. Loša strategija pri podnošenju zahtjeva za reviziju presude protiv Srbije (2017.)
Izetbegović je inače insistirao na pokretanju revizije presude Međunarodnog suda pravde u vezi s genocidom, ali je to urađeno na način koji nije imao pravnu osnovu. Sud je odbio zahtjev jer nije podnesen od strane legitimnog predstavnika BiH, što je nanijelo štetu međunarodnom ugledu zemlje i dovelo do dodatnih unutrašnjih podjela.
3. Saradnja sa SNSD-om u ključnim trenucima
Iako su SDA i SNSD često javno sukobljeni, u praksi su sarađivali. Naprimjer, Izetbegović je 2012. godine pomogao SNSD-u da zadrži kontrolu nad Vijećem ministara BiH, umjesto da podrži opoziciju iz RS koja bi mogla biti manje destruktivna prema državi
4. Prihvatanje podjele Mostara
Nakon dugogodišnjeg političkog zastoja, SDA i HDZ su 2020. godine postigli sporazum koji je omogućio održavanje izbora u Mostaru, ali po modelu koji je praktično zacementirao dominaciju HDZ-a nad dijelovima grada. Ovim potezom SDA je indirektno pristala na daljnju etničku podjelu Mostara.
5. Slab odgovor na Dodikove secesionističke poteze
Dok Dodik otvoreno prijeti otcjepljenjem RS, Izetbegović nije uspješno mobilisao domaću i međunarodnu podršku za očuvanje državnih institucija. Njegov način vođenja politike često je bio reaktivan, bez jasne strategije kako da odgovori na napade na državu.
