Predsjednik SDP-a i federalni premijer Nermin Nikšić je najavio povlačenje iz politike.
Tačnije, kazao je kako je njegova želja da, nakon okončanja ovog mandata, ide u penziju. “Nemam”, veli, “namjeru dalje.” Želje (a i namjere) su jedno, a realnost je drugo.
Naime, Nikšiću je predsjednički mandat u SDP-u istekao još 2023, pa je mimo stranačkog statuta produžen za dvije godine. Isto se ponovilo i 2025, kada je Glavni odbor SDP-a po drugi put produžio mandat Nikšiću – do 2027.
Skromnost je vrlina skromnih ljudi
U proljeće 2023, Nikšić je kazao kako će te godine biti održana izborni kongres SDP-a, te je podcrtao da on neće biti kandidat za predsjednika, što je trebalo da znači da je Nikšić skroman čovjek i da će ići s čela stranke.
Ali, ne lezi, vraže! Evo nas, gotovo tri godine nakon te smušeno neambiciozne Nikšićeve najave, a on je i dalje predsjednik SDP-a.
Možda je on prije tri godine zaista želio da ne bude više na čelu SDP-a, možda nije ni tada imao namjeru da ide dalje. Ali činjenica je da je i dalje tu.
U svjetlu toga treba čitati i njegovu sinoćnju najavu da želi u penziju i da nema namjeru biti dalje u politici. Možda se Nikšić zaista osjeća tako, u ovom trenutku. Ali to ne znači da ga i za tri godine nećemo Nikšića na čelu SDP-a ili bar u politici.
Svrha Nikšićevih najava nije da nam otkriju budućnost, već sadašnjost.
Taktički potez
Nikšić je sinoć kazao da će se povući iz politike, više kako bi sebi olakšao sadašnji trenutak.
On se, naime, već sedmicama nalazi pod teškim pritiskom i u javnosti, i unutar SDP-a, zbog niza afera.
Prije nekoliko dana, produžene su mjere zabrane optuženima u aferi Spengavanje, a među njima je, podsjetimo, i Nikšićeva bivša šefica kabineta i bivši v. d. direktor FUP-a koji je funkcionisao doslovno kao Nikšićev potrčko.
Spengavanje se nije ni završilo, a prema Nikšiću je, kao cunami, krenula druga, još teža afera: ugovori u vrijednosti 2,5 miliona maraka koje je na Koridoru Vc dobio Elvedin Grabovica, Nikšićev poslovni partner i siva eminencija SDP-a.
Nikšićeva izjava da planira povlačenje iz politike data je s namjerom da ublaži pritisak u vezi s navedenim. On računa – i u toj procjeni ima razuma – da će javnost prema njemu reagovati blaže, ako povjeruje da su kritike porodile plodom i počne ga percipirati kao čovjeka na političkoj samrti.
Pirlo efekat
S navedenim u vezi, sjećam se perioda nakon proljeća 2022, kada su ozvaničene kandidature za člana Predsjedništva BiH, odnosno kada je postalo jasno da Šefik Džaferović neće tražiti drugi mandat u Predsjedništvu. Odjednom se prema njemu promijenila klima u javnosti.
Odjednom su prestale neukusne objede, koje su na njegov račun dolazile iz pojedinih medija. A kulminacija svega je bila, kada su sa neočekivanih adresa, počele dolaziti pohvale za Džaferovića.
Tako je eminentni bh. režiser Dino Mustafić, koji je već tada bio uz Trojku, povodom Džaferovićevog govora pred Generalnom skupštinom UN-a napisao: “Državnički govor koji afirmiše mir i toleranciju, koegzistenciju kultura i poruke koje trebaju ići iz zajedničke i evropske BiH. Jedan od rijetkih istupa kada me nije stid ko predstavlja moju državu. Gospodin Džaferović je čestito odradio svoj mandat.”
Da je Džaferović i 2022. bio kandidat SDA za Predsjedništvo, siguran sam da Mustafić ne bi dao ovakvu ocjenu njegovog mandata. Međutim, nakon što je Džaferović objavio da se neće kandidirati za drugi mandat, Mustafiću nije bilo neprijatno da napiše šta je napisao.
Zvao sam to Pirlo efektom. Sve me podsjetilo na oproštajnu sezonu čuvenog Andree Pirla u Juventusu. Znalo se i do tih nekoliko mjeseci 2015. da je on jedan od najboljih talijanskih veznjaka s početka 21. stoljeća. Ali, nakon što je saopćio da će na kraju sezone napustiti Juve i Evropu, krenulo je nešto posebno. Ljudi koji nisu bili impresionirani njime, odjednom su počeli da uviđaju svu njegovu ljudsku i sportsku veličinu. Mnogi su govorili da je najveći srednji vezni ikada. Bilo je tu, naravno, i pretjerivanja. Sve u svemu, bio je to kolektivni ritual slavljenja i oplakivanja Pirla, koji ne bi bio moguć bez svijesti o skorom kraju njegove karijere.
Problem kredbiliteta
Nekad je valjda potrebno najaviti odlazak u penziju da bi vas ljudi pohvalili. To je u nekoj dubinskoj emocionalnoj vezi s onime: o mrtvima sve najbolje. Čini se i da je Nikšić to imao u vidu, odlučivši nam saopćiti da je pri kraju političkog života, što na neki način znači da su kritike na njegov račun – šutiranje samrtnika.
Ali federalni premijer ima problem s kredibilitetom. On je još 2023. kazao da će ubrzo ići s čela SDP-a, pa nije otišao. Zatim je 2025. trebao ići, pa nije otišao. Sada najavljuje odlazak iz politike nakon idućih izbora, ali možda se ni to ne desi. Kada su Džaferović i Pirlo kazali da napuštaju Predsjedništvo, odnosno Seriju A, bilo je van svake sumnje da će tako i biti. I tako je i bilo.
U slučaju, Nikšića, najava nije dovoljna za izvjesnost. On možda danas želi u penziju, ali za godinu-godinu i po će možda iskrsnuti nepreviđene okolnosti, koje će ga prinuditi da ostane na čelu Partije, “viši interes”, itd. Da je odbio produženje mandata do 2027. i insistirao na održavanju kongresa SDP-a, stekao bi nešto kredibiliteta za Pirlo efekat. Ovako, u situaciji kakva jeste, on taj efekat jednostavno ne zaslužuje
