Piše: Rasim Belko
Bosna i Hercegovina, zemlja koja već decenijama balansira na tankoj liniji između mira i sukoba, ponovo se našla u vrtlogu političke oluje. Napetost se skoro pa može rezati u zraku, a nedoumice, zbunjenost i strahove u društvu i javnosti dodatno su produbile sigurnosne agencije skupa s državnim sistemom vlasti.
Epicentar oluje je staro poznato jezgro secesionistikog vulkana koji nikada nije prestao da miruje, a pravosudni pokušaj da ga se ugasi proizveo je jednu od najvećih erupcija. No, za razliku od prethodnih pokušaja, ovaj put Milroad Dodik mora ići do kraja, svjestan da potezi koje je vukao prethodni mjesec dana mu ne daju prostora za kalkulacije kako je to ranije mogao. Činjenica da su mu se na kosti navalili i Amerikanci i Britanci njegov konačni kraj čini predvidljivim.
Činjenica da je po količini moći koju mu nidi politička pozicija jasno ukazuje da će lider SNSD-a do krajnjih granica tražiti put spasa. I na tom putu neće prezati od posezanja za apsolutno svim mogućim mjerama.
I tu dolazimo do ključnog pitanja – koliko je država spremna posezati za svim mjerama kako bi bi riješila najdugotrajnijeg izvođača hegemonističkih planova Beograda.
Milorad Dodik je preusuđen za kršenje zakona, a Tužilaštvo BiH ga istražuje i sumnjiči za podrivanje ustavnog poretka. No, već drugu sedmicu u Bosni i Hercegovini vlada popriličan haos jer je postalo vrlo izvjesno da su sigurnosne službe naše države bagatelisane do te mjere da je upitno koliko ih se može nazivati sigurnosnim.
Ironija je, međutim, u tome što su sve te sigurnosne agencije državnog nivoa godinama materijalno opremane i “mentorirane” od strane Zapada. Finansijska i logistička podrška sigurnosnim agencijama, poput SIPA-e, bila je dio tog procesa, s ciljem da se stvori snaga sposobna za očuvanje reda i poretka. Ali kada je došao trenutak da se ta investicija isplati, agencije su pokazale da su ili nesposobne ili nespremne da djeluju protiv ključnih političkih koje izvode državni udar.
Sa sigurnošću možemo reći da ovo nije samo propust agencija ili simbol etno-partijske podijeljenosti rukovodstava tih agencija – to je odraz i ozbiljnog neuspjeha njihovih mentora. U interesu građana zapadnih zemalja iz kojih su dolazili mentori naših policijskih agencija je da traže ispitivanje njihovog sigurnosnog sektora. Jer, ono što su u Bosni i Hercegovini uradili može se jedino ocijeniti ocjenom katastrofalno.
Pritom, ne treba zaboraviti ni to da direktor niti jedne sigurnosne agencije u Bosni i Hercegovini nije mogao biti imenovan bez aminovanja Ambasade SAD. Zato se postavlja pitanje kakve su nam to kadrove američke demokrate dovele i je li postojala neka tajna sprega upravo za vrijeme poput ovog?
Rukovodstvo i ključni dio po dubini dijela tih sigurnosnih agencija je bez sumnje na separatističkoj liniji Milorada Dodika. Jedan dio ih slijedi principe indolentnosti Dragana Čovića, a onaj treći, de facto Bošnjački dio se pravi mrtav jer se boji preuzeti odgovornost i odlučno zaprijetiti da će preuzeti kontrolu i reagovati u situaciji u kojoj se mora reagovati.
Isto tako, neprihvatljivo je da MUP entiteta Rs i njegovi prvi ljudi stanu u protekciju izvođača državnog udara, a da se niko ozbiljan u diplomatsko-sigurnosnom koru ne zapita šta to znači. Još poraznije je da niko unutar prodržavnog političkog korpusa ne postavi pitanje šta to znači i kako prevazići.
A MUP Rs je onog trenutka kada je obznanjeno da će se na svaki način pa i oružano suprotstaviti državnim organima u provođenju zakona i očuvanju reda i poretka, morao biti proglašen terorističkom organizacijom i uz pomoć EUFOR-a biti razvlašten i razoružan.
Jer, šta bi se desilo da je umjesto oronulog Ćuluma bio profesionalac spreman učiniti ono što mu je zadatak? Da se takvo što desilo, danas bismo možda umjesto pisanja analiza izvještavali sa ratišta, mada ni činjenica da se nije dogodilo ne garantuje da nećmo uskoro biti u takvoj poziciji.
Ukoliko nam zapadnjačke diplomatije žele zaista pomoći onda su ovo vjerovatno posljednje sedmice ili dani u kojima to mogu izvesti. Jer, error u sigurnosnom sistemu BiH je proizvod njihovog djelovanja i nespremnosti da odlučnije pomogu izgradnju države u punom značenju te riječi.
I umjesto što nam štalju Koopmana da valja gluposti kako država pred raspadom i ratom nije provela reforme na evropskom putu, pametnije bi bilo da osmisle kako reaktivirati sigurnsoni sistem i lišiti ga separatizmu odanih kadrova poput Ćuluma.
S druge strane, sam visoki predstavnik kao najodgovorniji što državom upravljaju politikčka nedonošćad, kada se već upuštao u nametanja, mogao bi recimo nametnuti eliminisanje kadrova nesposobnih da štite državu, red i poredak, ma koje vjere, nacije i političke pripadnosti bili.
Poruke kako država mora riješiti problem s Dodikom nakon sedam dana antidržavnog djelovanja sigurnosnog aparata BiH postale su izlišne. Amerikanci, Britanci i Evropljani su uveliko oslabili te državne institucije forsirajući po principima Naše stranke i Elmedina Konakovića balanse i jednakosti, zaboravljajući da to što neko radi u institucijama države ne mora značiti da tu državu voli. Jer, nakon rata u BiH, u institucije države ušli su mnogi koji je žele srušiti.
Vrijeme za reforme mora biti zaustavljeno, sada je vrijeme za odgovornost. Pitanje je samo čiju će glavu ona prvo stići!.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
