ZANIMLJIVO?! U Švedskoj je struja jeftinija nego u BiH (FOTO)

Iako plaćamo najveće doprinose u svijetu i u regionu, imamo najviše parafiskalnih nameta na svim nivoima vlasti u Federaciji BiH, vlasti i dalje ne odustaju od povećavanja troškova ionako posrnuloj ekonomiji.

Kako biste mogli donijeti svoje mišljenje o novonajavljenom poskupljenu električne energije, naš portal vam donosi statističke podatke o cijeni električne energije u zemljama EU i zemljama regiona za domaćinstva i nedomaćinstva.

Članak je preuzet sa EUROSTAT-a, te naglašava razvoj cijena električne energije za potrošače u domaćinstvima i za one koji nisu u domaćinstvu unutar Europske unije (EU). Podaci uključuju i podatke o cijenama iz Islanda, Lihtenštajna, Norveške, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Albanije, Srbije, Turske, Bosne i Hercegovine, Kosova, Moldavije, Gruzije i Ukrajine.

Cijena energije u EU-27 ovisi o nizu različitih uvjeta ponude i potražnje, uključujući geopolitičku situaciju, nacionalni energetski miks, diverzifikaciju uvoza, troškove mreže, troškove zaštite okoliša, teške vremenske uvjete ili razine trošarina i oporezivanja.

Imajte na umu da cijene prikazane u ovom članku uključuju poreze, dažbine i PDV za potrošače u domaćinstvu, ali isključuju povratne poreze i namete za potrošače koji su nedomaćinstva.

Cijene električne energije za potrošače u kućanstvu

Najviše cijene električne energije su u Njemačkoj i Danskoj.

Za potrošače u kućanstvima u EU-27, (definirane u smislu ovog članka kao potrošači srednje veličine s godišnjom potrošnjom između 2 500 kWh i 5 000 kWh), cijene električne energije u drugoj polovici 2020. bile su najviše u Njemačkoj (EUR 0.3006 po kWh), Danskoj (0.2819 EUR po kWh) i Belgiji (0.2702 EUR po kWh); vidjeti sliku 1.

Slika 1.

Najniže cijene električne energije bile su u Bugarskoj (0,0982 eura po kWh), Mađarskoj (0,1009 eura po kWh) i Estoniji (0,1291 eura po kWh).

Cijena električne energije za kućne potrošače u Njemačkoj bila je više od tri puta veća od cijene u Bugarskoj. Prosječna cijena u EU-u u drugom polugodištu 2020. – ponderirani prosjek koji koristi najnovije podatke (za 2020.) za električnu energiju kućanstava – iznosila je 0,2134 EUR po kWh.

Slika 2. prikazuje razvoj cijena električne energije za potrošače u kućanstvima u EU-u od prve polovice 2008.

Cijena bez poreza, tj. cijene energije, opskrba i mreža rasli su nešto brže od ukupne stope inflacije (HICP) do druge polovice 2013. godine kada je iznosila 0,1338 EUR po kWh. Od 2014. do 2019. ostao je relativno stabilan. U prvom polugodištu 2020. iznosio je 0,127 EUR po kWh, a sada iznosi 0,1282 EUR po kWh.

Porez se povećao s 31,2% u prvoj polovici 2008. na 40% u drugoj polovici 2020. Za cijene iz 2008. prilagođene inflaciji, ukupna cijena za potrošače u kućanstvu, tj. uključujući sve poreze, iznosila je 0,19 EUR po kWh u drugoj polovici 2020. u usporedbi sa 0,16 EUR po kWh u prvoj polovici 2008. Uočavamo da je ta cijena niža od stvarnih cijena s porezima, ali ostaje na istoj razini za cijene bez poreza.

Slika 2.

Porezi i nameti uvelike se razlikuju među državama članicama

Slika 3. prikazuje udio poreza i nameta u ukupnoj maloprodajnoj cijeni električne energije za potrošače u kućanstvu.

U EU-27, udio poreza u drugoj polovici 2020. bio je najmanji u Nizozemskoj, gdje je čak bio i negativan (-0,3%). Nizozemska je osigurala povrat poreza, pa je tako izvijestila o negativnom udjelu ostalih poreza i nameta u ovoj naplati. Relativni udio poreza bio je najveći u Danskoj, čineći 67,8% ukupne cijene. PDV u EU-27 predstavlja 15% ukupne cijene. Ona se kreće od 4,8% na Malti do 21,3% u Mađarskoj.

Slika 3.

Najveći pad cijena električne energije u Nizozemskoj, Cipru i Švedskoj

Slika 4. prikazuje postotnu promjenu cijena električne energije za potrošače u kućanstvu, uključujući sve poreze i PDV od druge polovice 2019. do druge polovice 2020.

Za usporedbu i izračun agregata korišteni su prosječni tečajevi nacionalnih valuta. Za cijene energije, uspoređivanje iz godine u godinu, umjesto semestra u semestru, najvažnije je bilo izbjeći sezonske učinke.

Iz godine u godinu ukupne su cijene padale u četrnaest država članica EU-27.

Postotni pad bio je najveći u Nizozemskoj (-33,8%) i Cipru (-24,1%).

Smanjenje poreza uglavnom je utjecalo na smanjenje u Nizozemskoj, gdje se povećao povrat poreza (doplatak).

Sve komponente osim poreza na okoliš pridonijele su smanjenju cijena na Cipru. Luksemburg (10,3%) i Poljska (9,7%) zabilježile su najveći relativni rast cijena.

Slika 4.

Cijene električne energije za potrošače izvan kućanstva (ne-domaćinstva)

Potrošači izvan kućanstva (ne-domaćinstva) su (definirani u smislu ovog članka kao potrošači srednje veličine s godišnjom potrošnjom između 500 MWh i 2 000 MWh).

Kao što je prikazano na slici 5., cijene električne energije u drugoj polovici 2020. bile su najviše u Njemačkoj (0,1818 EUR po kWh) i Italiji (0,1514 EUR po kWh).

Najnižu cijenu vidimo u Švedskoj (0,0588 EUR po kWh) i Danskoj (0,0686 EUR po kWh). Prosječna cijena u EU-u u drugom polugodištu 2020. iznosila je 0,1254 EUR po kWh. Agregati su ponderirani prosjeci uzimajući u obzir prosječnu potrošnju u svakom opsegu.

Slika 5.

Slika 6. prikazuje razvoj cijena električne energije za potrošače izvan kućanstva u EU-27 od prve polovice 2008.

Cijena bez poreza, tj. energija, opskrba i mreža porasli su slično ukupnoj inflaciji do 2012. godine kada je dosegla vrhunac od 0,0943 EUR po kWh u prvom polugodištu.

Tada se općenito smanjio porez, a u drugom polugodištu 2019. iznosilo je 0,0781 EUR po kWh, au drugoj polovici 2020. je iznosio 0,0822 EUR po kWh, što je niže od cijene u prvom polugodištu 2008.

Ipak, visina poreza neprestano se povećavala sa 13,8% u prvoj polovici 2008. na 35,3% u drugoj polovici 2020. Stoga, ako pogledamo ukupnu cijenu koja nije domaćinstvo, tj. uključujući nepovratne poreze, za drugu polovicu 2020. godine, ona je porasla (29,5%) u odnosu na cijenu u prvoj polovici 2008. prilagođenu inflaciji s 0,0968 EUR po kWh na 0,1254 EUR po kWh.

Za cijene iz 2008. prilagođene inflaciji, ukupna cijena za potrošače koji nisu u kućanstvu, tj. uključujući poreze, iznosila je 0,11136 EUR po kWh u drugoj polovici 2020. u usporedbi s 0,0968 EUR po kWh u prvoj polovici 2008. Uočavamo da je ta cijena niža od stvarne cijene s porezima. Ukupna cijena za potrošače izvan kućanstva, tj. bez poreza, iznosila je 0.0979 EUR po kWh u drugoj polovici 2020. u odnosu na 0.0834 EUR po kWh u prvoj polovici 2008.

Uočavamo da je ta cijena veća od stvarne cijene bez poreza.

Slika 6.

Udio nepovratnih poreza i nameta u cijenama električne energije

Slika 7. prikazuje udio neopozivih poreza i nameta u ukupnoj cijeni električne energije za potrošače koji nisu kućanstva. U drugoj polovici 2020. godine udio poreza bio je najveći u Njemačkoj i Italiji, gdje su nepovratni porezi i nameti činili 51,3%, odnosno 42% ukupne cijene. Udio poreza za EU-27 iznosi 34,4%.

Slika 7.

Razvoj cijena električne energije za potrošače koji nisu kućanstva

Slika 8. prikazuje promjenu cijena električne energije za potrošače koji nisu domaćinstva, uključujući sve nepovratne poreze i namete od druge polovice 2019. do druge polovice 2020. Za usporedbu i izračun agregata, prosječni tečajevi nacionalnih valuta bili korišteni.

Cijene su pale u dvanaest država članica EU-27.

Najveći pad zabilježen je na Cipru (-24,2%) i Švedskoj (-15,3%), a slijedi Italija (-6,3%). Povećao se u petnaest drugih država članica EU-27.

Bilježili smo daleko najveći rast u Poljskoj (30,1%), gotovo dvostruko povećanje u Nizozemskoj (15,1%), a vidimo porast od 10,0% ili više u Njemačkoj (13,1%) i Irskoj (11,9%).

Slika 8.

Udio troškova prijenosa i distribucije za potrošače električne energije koji nisu kućanstva

Slika 9. prikazuje udio troškova prijenosa i distribucije za potrošače električne energije koji nisu kućanstva.

Što se tiče potrošača u kućanstvima, distribucijski troškovi čine najveći udio, u usporedbi s troškovima prijenosa. To je normalno za sve vrste mreža, uključujući elektroenergetski sustav. Prijenosna mreža se koristi za prijenos velikih količina energije na velike udaljenosti. Distribucijska mreža obično je mjesto gdje su potrošači povezani. Distribucijska mreža je gušća od prijenosne mreže, pa se očekuje da će njezin udio u troškovima biti veći.

Zemlje s manjom gustoćom naseljenosti imaju opsežniju prijenosnu mrežu kako bi zadovoljile svoje potrebe. Njegovi su troškovi veći u usporedbi sa zemljama s većom gustoćom  naseljenosti. Gusto naseljene zemlje uglavnom koriste svoju distribucijsku mrežu.

Međutim, nekoliko potrošača koja su ne-kućanstva može biti izravno spojeno na prijenosnu mrežu ili koristiti dio distribucijske mreže (samo srednji napon). Stoga udio troškova prijenosa može biti veći u usporedbi s potrošačima u kućanstvima.

U 2020. Luksemburg, Češka i Švedska imali su najveći udio u distribucijskim troškovima, s 91%, 90,8% (procijenjeno) i 87,8% respektivno.

U 2020. godini Belgija, Italija i Danska imaju najveći udio u troškovima prijenosa s 57,6%, 54,2% i 48,0% respektivno.

Slika 9.