Za koji se to rat sprema Srbija: Ostaju samo BIH i Kosovo kao potencijalne mete

ILUZIJA KAO STRATEGIJA

Piše Izudin Maleškić

Ugovor sa izraelskom kompanijom Elbit Systems vrijedan 1,64 milijarde dolara ili 1,4 milijarde eura objelodanjen prošle sedmice, prema pisanju izraelskih medija, potpisan je sa Srbijom.

Ugovorom je definirana nabavka sredstava koja pokrivaju sve nivoe, od strateškog pa sve do taktičkog nivoa, odnosno do posljednjeg borbenog vozila.

Tako će Srbija ovim ugovorom dobiti, od bespilotnih borbenih sistema sa vještačkom inteligencijom, preciznih artiljerijskih sistema dugog dometa, sistema za obavještajnu službu, nadzor, izviđanje, sisteme za komunikaciju i ko zna šta još.
Srbija je također prošle godine potpisala ugovor vrijedan 2,74 milijarde eura za nabavku 12 francuskih aviona Rafal.

Ni ugovori sa Kinom o kupovini sistema protuzračne odbrane nisu beznačajni.
Postavlja se tako opravdano pitanje za koji se to rat Srbija sprema?

Ako odbacimo članice NATO saveza koje graniče sa Srbijom, jer ih štiti član 5 Ugovora NATO saveza (napad na jednu članicu saveza je napad na cijeli savez), ostaju samo Bosna i Hercegovina i Kosovo kao potencijalne mete.

I dok tako, samo u zadnje dvije godine, Srbija potpisuje ugovore o naoružavanju i modernizaciji vojske vrijedne sigurno oko 5 milijardi eura dotle Oružanim snagama i građanima Bosne i Hercegovine ostaje da se zadovolje sa dugogodišnjom iluzijom o odbrani kao najuspješnijoj reformi u državi.
Tom iluzijom maskirane su stalne opstrukcije koje su dolazile od samog početka od političara iz entiteta Republika Srpska sa jasnim i nedvosmislenim ciljem, a to je uništavanje i raspad OS BiH.

Ta iluzija zapravo je samo prašina u oči, jer kako građanima opravdati današnje stanje u OS BiH ako ta reforma nije bila tako “uspješna”.

Srećom pa su donacijama, obukom i drugim vidovima podrške članice NATO saveza, koje su ujedno strateški saveznici i partneri Bosne i Hercegovine, uspjele amortizovati sve te opstrukcije.

Uprkos opstrukcijama sačuvana je i održava se operativna sposobnost OS BiH, pa tako danas vidimo pripadnike zrakoplovstva OS BiH u Crnoj Gori u misiji pružanja podrške u gašenju požara.

Izdvajanje 0,9% BDP-a koliko BiH izdvaja za odbranu daleko je od preporučenih 2% koliko je neophodno za dostizanje kompatibilnosti sa ostalim članicama NATO saveza.

Na zadnjem samitu NATO saveza usvojeno je povećanje izdvajanja za odbranu na 5% BDP-a što pokazuje značajan zaokret i odgovor na sigurnosne izazove koji dolaze u trenutku sve izraženijih prijetnji po sigurnost u Europi i šire, uključujući nastavak rata u Ukrajini, i sve sofisticiranije kibernetičke napade i hibridne prijetnje.
U takvim okolnostima u kojim imamo još i stalne opstrukcije razvoja i modernizacije OS BiH kao politički instrument jednog entiteta svakako bi to trebao biti dovoljan razlog da se MO BiH ozbiljnije pozabavi pitanjem redefiniranja reforme odbrane zajedno sa strateškim partnerima iz NATO saveza, u prvom redu sa Sjedinjenim američkim državama.

Ako BiH želi nastaviti ka euroatlantskim integracijama povećanje izdvajanja za odbranu nužan je preduslov.
Budžet za odbranu koji smo imali do sada možemo slobodno reći da je u funkciji tihe demilitarizacije Bosne i Hercegovine.
Budžet za odbranu u zadnjih 10 godina kretao se oko 300 miliona KM.

Od 290 miliona, koliko je iznosio 2015.godine, pa do godine 2022. kada je prešao cifru od 300 miliona (306 765 000 KM). Zahvaljujući povećanju osnovice za plate državnim službenicima stvorena je i iluzija nekog većeg povećanja budžeta za odbranu 2023.godine na 392 259 000 KM.
Za stavku nabavka opreme izdvojeno je tek 1,5% budžeta (5,5 miliona).

Toliko o modernizaciji OS BiH.
Već za 2024.godinu budžet je smanjen za 1.7 miliona, na 390 502 000 KM, samim time smanjena je i stavka za nabavku opreme.
Dovoljno je pogledati samo ove podatke pa da se izvuče zaključak kako je Plan razvoja i modernizacije Oružanih snaga BiH 2017-2027.godina bio i ostao samo prazno slovo na papiru.

Stoga, dosadašnja iluzija o najuspješnijoj reformi mora biti redefinirana konkretnim mehanizmima koji će omogućiti efikasno donošenje odluka i raspodjelu sredstava u skladu sa zajedničkim opredjeljenjem koje je definirano i Zakonom o odbrani, a to je NATO put Bosne i Hercegovine.

Sigurnosni izazovi i prijetnje, u prvom redu nastavak rata u Ukrajini mogao bi kulminirati zloslutnim predviđanjima otvaranja drugog fronta koji bi mogao biti upravo na Balkanu, i toga bi i europske zemlje, članice NATO saveza, morale biti svjesne.

Bosna i Hercegovina jednom je bila okidač velikog sukoba, a požar kada dođe do praga vrlo lako zahvata cijelu kuću.

Stoga, s jedne strane naoružavanje Vojske Srbije, i s druge strane stalna opstrukcija opremanja i modernizacije OS BiH moraju biti shvaćeni krajnje ozbiljno.

Ne zna se šta je veći apsurd, izjave državnog ministra finansija Srđana Amidžića koji izdvajanja za odbranu banalizuje do te mjere da se ono ponovo pretvara u političko pitanje koje ne može dobiti podršku drugog entiteta jer se ono predstavlja kao lično naoružavanje Zukana Heleza ili pak komparacija sredstava za odbranu koja izdvajaju Srbija i Bosna i Hercegovina.

Apsurd je, ili bolje rečeno još jedna iluzija, kada nakon svih ovih problema na dnevnom redu imamo pitanje rezervnog sastava OS BiH, kada nam je aktivni sastav OS BiH osuđen na tiho propadanje.