Za čije interese Bakir, Komšić, Efendić i njihove stranke iznose neistine?
Zašto prepadaju građane i javnost? Koga to oni štite? Čiji kapital?
U javnosti se posljednjih dana uporno plasira teza da su odluka o neradnoj nedjelji i povećanje minimalne plate u Federaciji BiH nanijele štetu ekonomiji, navodno kroz pad fiskalnog prometa.
Međutim, ključno pitanje koje se namjerno izbjegava glasi: da li se fiskalnim prometom hrani porodica ili se od njega plaća dostojanstven život radnika?
Godinama unazad radnici u privatnom sektoru radili su prekovremeno bez ikakve naknade. Ti neplaćeni sati skrivali su hiljade „fiktivnih“ radnih mjesta i stvarali lažnu sliku uspješnog poslovanja.
U isto vrijeme, zaposleni u trgovačkim lancima radili su za minimalce od 400 KM, dok su žene zbog trudnoće dobijale otkaze. Ne zbog nedostatka novca – već zbog pohlepe. Paralelno s tim, nicali su novi tržni centri, a profit se gomilao u rukama nekolicine.
Takva praksa bila je razorna: uništavala je porodice, obeshrabrivala rađanje djece i tjerala mlade da napuštaju zemlju. Sve to odvijalo se pod plaštom lažnog patriotizma i navodne brige za vjeru i naciju, dok su stvarni interesi ostajali skriveni – interesi krupnog kapitala.
Upravo zato danas treba jasno pitati: za čije interese Bakir Izetbegović, Željko Komšić, Semir Efendić i njihove stranke šire neistine i strah među građanima? Koga oni zapravo štite?
Zvanični podaci Porezne uprave FBiH demantovali su tvrdnje SDA, DF-a i SBiH o padu fiskalnog prometa nakon uvođenja neradne nedjelje i povećanja minimalne plate. Činjenice su jasne – narativ o „ekonomskoj katastrofi“ ne stoji.
Na kraju, ostaje suštinsko pitanje: kome odgovara da se radnici vrate na minimalac od 600 KM i kome odgovara da roditelji nedjeljom budu razdvojeni od svoje djece?
To nije pitanje statistike, već pitanje vrijednosti. I pitanje na koje svaki građanin ove države treba sam sebi dati odgovor.
