Zaduženje od preko 150 miliona KM u periodu od dvije godine ozbiljno ugrožava fiskalnu stabilnost Tuzlanskog kantona.
Ovakav trend rasta duga ukazuje na odsustvo dugoročne fiskalne strategije i predstavlja prebacivanje tereta današnjih odluka na buduće generacije.
Budžet Tuzlanskog kantona planiran je sa deficitom, iako se u javnosti predstavlja kao „investicioni“.
U praksi, riječ je o izbornom budžetu sa zbirnim i nedovoljno razrađenim stavkama koje ostavljaju prostor za predizborna obećanja bez mjerljivih razvojnih efekata.
Posebno zabrinjava izražena socijalna neosjetljivost prema najugroženijim kategorijama stanovništva, koja se ogleda u neadekvatnoj podršci porodicama sa djecom, izostanku produženog boravka u osnovnim školama, te nedovoljno efikasnoj podršci gradovima i općinama u realizaciji kapitalnih investicija, naročito kada je riječ o otvaranju i proširenju kapaciteta predškolskih ustanova.
Značajan dio rasta budžetskih prihoda ne proizlazi iz razvojnih politika Vlade Tuzlanskog kantona, već je direktna posljedica povećanja minimalne plate i smanjenja poreza na bruto platu, odnosno mjera donesenih na nivou Vlade Federacije BiH. Umjesto da se povećani prihodi iskoriste za stabilizaciju budžeta, smanjenje deficita i ograničavanje zaduživanja, Vlada TK se odlučuje za nova zaduženja i dodatno fiskalno opterećenje.
Povećanje plata budžetskim korisnicima od 7% predstavljeno je kao značajan iskorak, iako smanjenje doprinosa i fiskalno rasterećenje od 5,5% na bruto platu budžetu Tuzlanskog kantona donosi uštedu od oko 25 miliona KM, što je gotovo identičan iznos sredstava izdvojenih za navedeno povećanje plata. U praksi, to znači da budžetskim korisnicima nisu osigurana nova sredstva.
Navodi se i da od približno 80 miliona KM akumuliranog suficita budžetski korisnici i sindikati nisu dobili sredstva, iako su ta sredstva, u skladu sa Zakonom o budžetu, mogla biti usmjerena u tu svrhu.
