Jer spas tih ljudi nije organizovala država čiji su građani bili. Organizirala ga je Republika Kosovo, poručio je ef. Cerić
Bivši reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić u novom komentaru dana osvrnuo se na situaciju o povratku građana iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u matične zemlje.
Naime, on se u komentaru osvrnuo na povratak državljana u BiH.
Komentar ef. Cerića prenosimo u cijelosti:
– Ponekad je potreban samo jedan let da bi se razotkrila velika istina o državama, politikama i odnosima među narodima.
Avion koji je nedavno poletio iz Rijada prema Prištini, sa četrnaest državljana Bosne i Hercegovine na palubi, nije bio samo humanitarna operacija. Bio je politička i moralna lekcija.
Jer spas tih ljudi nije organizovala država čiji su građani bili. Organizirala ga je Republika Kosovo.
Ta činjenica nosi simboliku koju je nemoguće ignorirati. Država koju Bosna i Hercegovina, zbog vlastitih unutrašnjih blokada, još uvijek formalno ne priznaje pokazala je ono što se u međunarodnim odnosima najviše cijeni: sposobnost da djeluje brzo, odgovorno i u interesu ljudi.
Dok su institucije Bosne i Hercegovine slale zamolbe i čekale rješenja, Ministarstvo vanjskih poslova i dijaspore Republike Kosovo organiziralo je operaciju povratka. Diplomatska mreža Kosova, uključujući ambasadu u Zagrebu, koordinirala je proces i omogućila da se naši građani vrate kući.
U birokratskom jeziku to se zove repatrijacija.
U političkom jeziku to se zove funkcionalna država.
Ali u jeziku historije to se zove nešto drugo: solidarnost.
Jer između Bošnjaka i Albanaca postoji veza koja je starija od današnjih političkih kalkulacija. Ta veza nije rođena u diplomatskim kabinetima, nego u stoljećima zajedničkog iskustva.
Naši narodi su kroz historiju često stajali na istoj strani – na strani onih koji su morali braniti pravo na identitet, dostojanstvo i slobodu. Od vremena Osmanskog carstva, preko dramatičnih previranja dvadesetog stoljeća, do savremenih borbi za političku i društvenu stabilnost, Bošnjaci i Albanci dijelili su više od geografije: dijelili su sudbinu.
Zato ovaj događaj iz Prištine ima značenje koje nadilazi samu operaciju spašavanja. On podsjeća da historijske veze među narodima ponekad govore glasnije od političkih deklaracija.
I ujedno otkriva jednu neugodnu istinu za Bosnu i Hercegovinu.
Država koja ne može brzo reagirati kada su njeni građani u nevolji suočava se s ozbiljnim pitanjem vlastite funkcionalnosti. Diplomacija nije ceremonija; ona je instrument zaštite ljudi. Kada taj instrument ne djeluje, praznina se vidi.
U ovom slučaju, tu prazninu popunila je Priština.
Kosovo je pokazalo ono što mnoge zemlje u regionu još pokušavaju izgraditi: institucije koje funkcionišu i političku kulturu koja razumije odgovornost države prema građanima – čak i kada ti građani nisu njeni.
To je razlika između administracije i države.
Za Bosnu i Hercegovinu ova epizoda ne bi trebala biti povod za nelagodu, nego za ozbiljnu refleksiju. Historija Balkana nas uči da narodi opstaju zahvaljujući međusobnoj solidarnosti, ali države opstaju zahvaljujući funkcionalnim institucijama.
Priština je pokazala prvo. Sarajevo mora izgraditi drugo.
Ipak, iznad svih političkih analiza ostaje jedna jednostavna ljudska činjenica: četrnaest porodica u Bosni i Hercegovini danas zna da njihovi najbliži nisu ostali sami.
U svijetu u kojem su granice često tvrđe od savjesti, jedna država na Balkanu odlučila je postupiti drugačije.
I zato let iz Rijada za Prištinu ostaje zapamćen ne samo kao diplomatska operacija, nego kao podsjetnik na staru balkansku istinu: da se narodi najbolje prepoznaju u trenucima kada je pomoć najpotrebnija.
A u tom trenutku, Kosovo je pokazalo da brat prepoznaje brata – navodi se u komentaru Mustafe ef. Cerića.
