U mnoštvu problema koji ga pritišću – od ekonomije i protesta u Beogradu, do tenzijâ sa Zapadom – predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, vjerovatno ni u snu, nije očekivao da će se morati “nositi” s čovjekom čije ime, kako bi se moglo pomisliti po njegovoj reakciji, vjerovatno prvi put čuje.
Ko je, zaboga, taj Semir Efendić? I šta, molim vas, to uopće znači “Stranka za Bosnu i Hercegovinu”?
Za Vučića, to je valjda neka opskurna grupica iz političkog podzemlja Sarajeva, koja se kroz izbore provlači kao kroz iglene uši, a čije saopćenje neće promijeniti ni temperaturu u predsjedničkoj kancelariji. Ipak, neko se u SBiH drznuo da podigne glas protiv politike Vučićevog režima u Sandžaku, otvoreno ga optuživši da nastavlja metodama Slobodana Miloševića.
SBiH tvrdi kako je Sandžak historijski vezan za Bosnu i Hercegovinu – ne samo po porijeklu stanovništva i kulturnom identitetu, već i po zajedničkoj političkoj sudbini.
“Vučić, kao nekad Milošević, pokušava Bošnjake potčiniti sebi.”
Iz stranke navode da se ne smije zaboraviti represija iz devedesetih, kada su stotine Bošnjaka iz Sandžaka bile hapšene i mučene, a neki i izgubili život pod istragom.
“Vrijeme je da se prestane sa torturom nad Bošnjacima Sandžaka i da Vučić prihvati političku realnost i demokratsko pravo građana Novog Pazara.”
A Vučić? Ako ga pitate, vjerovatno će reći da ne zna ko su ovi ljudi. Možda će uz blagi sarkazam dodati da zna Semira Efendića “onako, iz medija” – kao što se zna poneki lik iz rubrike “vjerovali ili ne”. Ipak, ovdje je manje važno poznaje li on Efendića, a mnogo više da ga – sve češće i sve glasnije – prepoznaje narod iz njegovog susjedstva, ali i sopstvenog dvorišta.
“Narod u Srbiji, posebno mladi, pokrenuli su društvo protiv takvih politika.”
Sarajevo, poručuju, mora pokazati više brige za Novi Pazar i Sandžak. Jer, kako zaključuju iz SBiH, pokušaji da se pažnja s velikih protesta protiv Vučića skrene na jedan grad i jedan narod – neće uspjeti
