Hiljade bosanskohercegovačkih radnika, privučenih visokim zaradama i prilikama za edukaciju i profesionalno usavršavanje, prošlo je kroz američke vojne projekte u Afganistanu, ali su se nakon povratka vrlo često suočili s neizvjesnošću – šta dalje, psihološkim problemima, te pravnim borbama za naknade štete.
Jedan od njih – Amir Hajrulahović u razgovoru za Bloomberg Adriju, govori o izazovima povratka u Bosnu i Hercegovinu, te posljedicama rada u ratnoj zoni.
Život bh. radnika nakon Afganistana: Visoka primanja su imala cijenu
Autor: Nejra Džaferagić
26. februar 2025, 07:00
Rad u Afganistanu od 2000. do 2021. bio je izazovan, ali finansijski isplativ za radnike iz BiH
Amir Hajrulahović radio je više od četiri godine, što je velikim dijelom oblikovalo njegovu karijeru
Mnogi povratnici iz Afganistana suočavali su se s depresijom, nesigurnošću i PTSP-om
Hiljade bosanskohercegovačkih radnika, privučenih visokim zaradama i prilikama za edukaciju i profesionalno usavršavanje, prošlo je kroz američke vojne projekte u Afganistanu, ali su se nakon povratka vrlo često suočili s neizvjesnošću – šta dalje, psihološkim problemima, te pravnim borbama za naknade štete. Jedan od njih – Amir Hajrulahović u razgovoru za Bloomberg Adriju, govori o izazovima povratka u Bosnu i Hercegovinu, te posljedicama rada u ratnoj zoni.
Rad u Afganistanu između 2000. i 2021. godine bio je izazovan, ali finansijski privlačan za mnoge radnike iz naše države. U ovom periodu Afganistan je bio poprište intenzivnog rata, a u sklopu raznih projekata i logističkih operacija radnici iz BiH angažirani su na poslovima održavanja, u kuhinji, na sigurnosti, građevini, ali i u administraciji, najčešće u sklopu ugovora s američkim kompanijama.
Plate su bile znatno veće nego u BiH, ali su zato uslovi rada bili izuzetno teški – ekstremne temperature, dugotrajne smjene, stalna izloženost rizicima rata i život u vrlo kontroliranim uslovima.
Povratak u civilni život je za mnoge bio jednako izazovan, kao i sam boravak u ratnoj zoni. A nakon povratka, u određenim slučajevima donosio je psihološke posljedice, nesigurnost na bh. tržištu rada, ali i povratak u “novu normalnost” i potrebu za prilagođavanjem jednom potpuno drugačijem okruženju od onoga u kojem su proveli godine.
Amir Hajrulahović je proveo više od četiri godine u Afganistanu, radeći za stranu kompaniju, koja je pružala logističku podršku međunarodnim vojnim snagama u okviru jednog od LogCAP projekata.
U razgovoru Hajrulahović ističe kako su ta iskustva oblikovala njegovu karijeru, ali i život, te kako je povratak u BiH donio mnoge neočekivane izazove.
U okviru projekta LogCAP u departmentu za koji je radio, imao je zadatak da kontrolira i upravlja različitim odgovornostima vezanim za način korištenja imovine koja je u vlasništvu vlade SAD-a, objašnjava Hajrulahović. Tokom tih godina imao je priliku raditi s ljudima iz različitih dijelova svijeta, što mu je pomoglo da stekne, kako kaže, jedinstvenu šansu za stjecanje praktičnih vještina, profesionalnu edukaciju, neponovljiva iskustava i jačanje emocionalne otpornosti koje nosi kroz cijelu karijeru.
Bez tačnih podataka o broju ljudi koji su radili u Afganistanu
Prema Hajrulahovićevim riječima, više od 3.500 ljudi iz Tuzle i okolnih mjesta u rasponu od 2000. do 2021. godine radilo je na području Iraka i Afganistana, a za ovakve poslove odlučili su se zbog bolje finansijske situacije, jer su nBloomberg Adria je kontaktirala Agenciju za rad i zapošljavanje BiH s upitom o tačnom broju ljudi iz BiH koji su u ovom periodu radili u Afganistanu, ali su naveli kako ne raspolažu traženim podacima.
“Nažalost, s Afganistanom Bosna i Hercegovina nema zaključen sporazum o zapošljavanju te iz tog razloga Agencija za rad i zapošljavanje BiH nije mogla biti uključena u posredovanje u zapošljavanju naših radnika. Samim tim nemamo podatke o broju i profilima radnika koji su otišli na rad u navedenu državu”, naveli su iz Agencije.
Povratak kući često je veći izazov nego sam isplativost
Advokat Damir Juničić za naš medij ističe da je naknada štete za bh. građane u početku obuhvatala uglavnom psihološke povrede, a ova vrsta slučajeva bila je prisutna sve do kraja 2023. godine, te da se govori o oko 3.500 radnika, manje-više.
“Slučajevi za psihološke povrede su većinom završavani nagodbama, s različitim iznosima, zavisno od faktora kao što je datum kada su se radnici vratili iz ratne zone, koliko su zarađivali godišnje, koliko imaju godina, od visine kamatnih stopa u Americi, kakav je bio ishod pregleda i intervjua s ljekarima osiguranja, i činjenica za svaki slučaj individualno”, kaže.
Kada je riječ o trenutnoj situaciji, Juničić navodi da se najveći broj slučajeva koji se trenutno pokreću odnosi na gubitak sluha i respiratorne probleme, a to je počelo krajem 2023. godine.
“Situacija je takva da se većinom slučajevi za gubitak sluha, za radnike koji su bili izloženi buci itd. za vrijeme boravka u ratnim područjima, mogu riješiti nagodbom za koju radnici dobiju određenu sumu novca u zamjenu za ugovor kojim se odriču budućeg administrativnog/sudskog postupka u vezi s povredom. Što se tiče tužbi u vezi s respiratornim problemima, trenutno osiguravajuće kompanije nisu previše zainteresirane za nagodbe za takve povrede, osim ako njihovi ljekari i dijagnostika ne potvrde da takva povreda zaista postoji”, pojašnjava Juničić.
Problem nastaje kada pojedinac ne uspijeva smoći snage da se odvoji od benefita koje je imao – da se pomiri da ih više nema i da život gleda realno, nego nastavlja živjeti u mislima u prošlom vremenu, istovremeno imajući nerealna očekivanja od novog života u BiH”, pojašnjava HajPored finansijskih izazova, mnogi povratnici nisu uspjeli pronaći odgovarajuće poslove u domovini, zbog niskih plata i neuređenog tržišta rada.
“Poražavajuće je to što su mnogi na prestanak rada na projektu gledali kao nazadovanje. Stečena iskustva je trebalo iskoristiti kao dodatni alat za uspješnu budućnost”, objašnjava on.
Na kraju, Hajrulahović zaključuje kako je pitanje isplativosti ekonomskog rizika u Afganistanu kompleksno i zavisi od ličnih očekivanja i sposobnosti pojedinca. Za njega, iako je finansijski bilo veoma isplativo, cijena koju su mnogi platili bila je visoka.
“Iz moje perspektive, odlazak u Afganistan je bio ekonomski opravdan. Utjecaj na postafganistanski period pozitivan je još više. Sa sigurnošću mogu reći da još uvijek traje, uzimajući u obzir činjenicu da sam imao privilegiju raditi s divnim ljudima, učiti od najboljih, razvijati postojeće i steći nove vještine i kompetencije, razvijati liderske i upravljačke sposobnosti, neposredno učiti na greškama i sve to pod specijalnim okolnostima”.
Kako je Afganistan ponovo pao pod talibane
Ova zemlja je u periodu od 2000. do 2021. godine bila područje izloženo ratnim dejstvima, koja su počelo američkom invazijom 2001. godine, nakon napada 11. septembra, a sam cilj je bilo svrgavanje dotadašnjeg talibanskog režima, te eliminacija Al-Kaide.
Tako je uslijedila dvodecenijska vojna operacija koju su provodile SAD i NATO snage, u pokušaju izgradnje stabilne afganistanske vlade. Ipak, i uprkos međunarodnoj pomoći, sukobi su se nastavili, a zemlja se suočavala sa svakodnevnim nasiljem.
Prijelomni trenutak je nastupio u augustu 2021. godine, kada je došlo do povlačenja američkih i NATO snaga, što je omogućilo talibanima da ponovo preuzmu vlast, te proglase Islamski Emirat Afganistan, čime je okončan jedan od najdužih oružanih angažmana u modernoj historiji
