Bivši reisul-ulema Islamske zajednice u BiH, dr. Mustafa ef. Cerić, podijelio je emotivnu objavu posvećenu Esma-hanumi, majci svoje supruge.
U nastavku prenosimo njegov omaž u cijelosti:
Omaž majci – našoj Esma-hanumi
(10.12.2026.)
Večeras, oko 18.00 sati, 21. redžepa 1447. hidžretske godine, odnosno 10. januara 2026. godine, preselila je na Ahiret naša majka Esma-hanuma – majka moje Azre, a meni više od punice: druga mati, blaga, tiha i dostojanstvena, u 102. godini života. Allahovom voljom, njezin dugi život bio je bereket, a nezina smrt pouka i opomena, ali i smirenje za dušu koja se vraća svome Gospodaru.
Majka se voli na jedan način, a punica na drugi. Tako se obično kaže. Ali ja sam moju punicu Esma-hanumu volio na meni svojstven način: volio sam je kao majku. Ne samo po poštovanju, nego po osjećaju. Po toplini s kojom me dočekivala, po pogledu u kojem nije bilo pitanja, već prihvatanja, po ljubavi koja se ne objašnjava riječima nego se prepoznaje srcem. Bila mi je majka po edebu, po dovi, po šutnji punoj smisla i po osmijehu koji je liječio umor.
Moja majka Džemila preselila je na Ahiret 2011. godine u 89. godini života. Allah je, u Svojoj milosti, htio da mi nakon nje podari još jednu majku – Esma-hanumu – da me uči strpljenju, skromnosti i tihoj snazi žene koja nikada nije govorila o svojim pravima, nego je uvijek imala na umu svoju dužnost – hizmet prema svakome: velikom i malom, bliskom i gostu, poznatom i nepoznatom.
VIDEO:
Ne znam može li se ponovo roditi insan kakva je bila ona, ali znam da je nezin edeb na mene ostavio trajni trag. Bila je žena ibadeta, ali još više ibadeta kroz služenje drugima. Bila je žena blage riječi i još blaže šutnje. Njezin život nije bio lahak, ali je bio ispravan. I zato je bio lijep.
Allah Milostivi joj je dao 102 godine da je se nagledamo, da joj njezine kćeri Azra i Zehra i njezina snaha Azemina budu u hizmetu, onako kako Kur’an uči:
“I nikada svojim roditeljima ne recite: ‘uh’, i ne podviknite na njih, i obratite im se plemenitim govorom, i spustite prema njima krilo samilosi kad ostare, kao što su oni spuštali svoja krila samilosti kada ste vi bili mali…”
One su to činile s ljubavlju, strpljenjem i poštovanjem, a Esma-hanuma je to primala s dovom i zahvalnošću.
Naša majka Esma-hanuma danas seli u vječni svijet, nakon prolaznog dunjalučkog života ispunjenog ibadetom, blagošću i ljubavlju. Nedostajat će nam njezin glas, njezina tišina, njezina dova. Nedostajat će nam njezinog bijelo, čisto lice, osvježeno abdestom, koje će nam ostati urezano u sjećanju kao smiraj duše. Kad god je se sjetimo, duša će nam se umiriti.
Draga naša majko Esma-hanum, halali nam ako nismo uvijek bili u hizmetu tebi onako kako si ti bila nama.
Halali nam ako nismo uvijek znali uzvratiti tvoj osmijeh, tvoju brigu i tvoju nesebičnost. Ti si nas dočekivala na Sokolu s radošću, hranila nas hljebom i pitom iz svojih zlatnih ruku, ne samo nas – svoju djecu – nego i sve goste koje je tvoj Zijo dovodio, a ti ih dočekivala kao da su ti najrođeniji.
Molimo Milostivog Allaha da ti oprosti grijehe, ako si ih uopće imala, i da te Svevišnji uvede u džennetske bašče, da se odmoriš od dunjalučkih briga koje si strpljivo nosila. Neka te u Džennetu dočeka tvoj sin Osman, da te sinovski zagrli onako kako si ti grlila sve nas na ovom svijetu.
Halali nam još jednom.
A mi tebi halalimo i svjedočimo pred Bogom i pred ljudima: bila si dobra, plemenita i čestita žena.
Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo.
El-Fatiha.
( dr. Mustafa ef. Cerić)
