Odluka američkog Ministarstva finansija (OFAC) da ukloni Milorada Dodika, Željku Cvijanović i njihov najbliži krug s crne liste donijela je hladan tuš za sarajevsku Trojku – politički trio koji je do jučer sebi dodjeljivao titulu zaštitnika pravne države i evropskog puta Bosne i Hercegovine.
Umjesto da proslave navodni uspjeh, sada se suočavaju s brutalnom stvarnošću: Dodik ne samo da preživljava, nego i izlazi jači, dok oni ostaju u funkcionalnoj i političkoj vakuum-situaciji.
Do jučer, narativ je bio jednostavan – Dodik pod sankcijama, pritisnut sa svih strana, osuđen pred očima međunarodne zajednice, dok Trojka može paradirati kao dokaz da pravna država u BiH diše. Danas je sve preokrenuto. Dodik, unatoč pravosnažnoj presudi, dobija politički kisik i legitimitet, dok sarajevski trio nema ni jedan vidljiv rezultat koji bi opravdao njihovu hvalisavu retoriku.
Brutalna realnost je nesporna: Trojka nije uradila ništa što bi se moglo nazvati međunarodnim uspjehom. Nisu lobirali, nisu osigurali podršku za pregovore sa EU, nisu zaštitili interese BiH, nisu spriječili negativne trendove, a jedini „rezultat“ koji se može zabilježiti je kontinuirano trošenje državnog vremena i energije građana na prazne sastanke, samohvalu i pokušaje medijske manipulacije.
Dok Dodik svakim potezom demonstrira političku snalažljivost, Trojka pokazuje samo političku impotenciju.
Najgore od svega, njihova nesposobnost je maskirana paradiranjem u medijima i samohvalom: „Mi štitimo pravnu državu“, „Mi pregovaramo za evropski put“. Prazne riječi, prazna obećanja i prazni dnevnici sastanaka. Dok Dodik pregovara, manipuliše međunarodnim pritiskom i izvojuje ukidanje sankcija za sebe i svoje saradnike, Trojka je ostala na margini, izgubljena u sopstvenoj nadmenosti, nesposobna da poduzme ijedan konkretan potez.
Svakim danom, njihova nevidljivost i politička bespomoć postaje sve očiglednija. Dodik sada može hodati međunarodnim forumima sa osmijehom i ponosom, dok Sarajevo i Trojka ostaju u sjenci sopstvene nesposobnosti.
Postavlja se pitanje: šta je Trojka u međuvremenu uradila osim što je brojala afere i proizvodila propagandu? Ništa. Nula. Praznina.
Građani BiH više nemaju iluzije. Trojka nije zaštitnik pravne države – oni su simbol institucionalne paralize, političke bespomoćnosti i lažne samouvjerenosti. Dok Dodik ostvaruje konkretne rezultate, Trojka paradira sa svojim skromnim, gotovo komičnim dostignućima, dok država propada u unutrašnjoj i međunarodnoj sferi. Svaka njihova medijska pojava sada zvuči kao farsa. Svaka izjava o „evropskom putu“ ili „pravnoj državi“ zvuči kao laž i propaganda.
I dok međunarodna scena gleda Dodika kako manipulira i pregovara, Trojka stoji tamo gdje im je i mjesto – bespomoćna, nemoćna, nebitna. Ukidanje sankcija Dodiku nije samo poraz Trojke; to je poraz Sarajevskog političkog mita o „stručnoj i kompetentnoj vlasti“ koji je godinama propagiran pred građanima.
Jedini zaključak koji se nameće: Dodik je politički preživio i ojačao, dok Trojka tone u sopstvenoj nesposobnosti i sramoti. Sve njihove hvalospjeve treba čitati kao zvučnu kulisu za politički fijasko. Građani BiH više ne gledaju u kabinete Trojke sa očekivanjem – oni sada gledaju u prazne stolice, prazne hodnike i prazne priče. I dok Dodik pliva u međunarodnim vodama, Trojka se guši u sopstvenoj nemoći.
Poruka je jasna: Dodik pobjeđuje, Trojka gubi, a država, koja je trebala biti njihov prioritet, stoji kao posmatrač njihovog fijaska.
