Učiteljica “Bošnjak” iz Srbije je jedna od najboljih u regionu

Vole je i kolege, roditelji, đaci. Njeni savjeti su zlata vrijedni, a lekcije koje pruža učenicima dosežu mnogo dalje od onih predviđenih nastavnim planom.

Tako se potegla i priča oko pismenosti, ali i pismima koja su danas postala apsolutna rijetkost, pa možda i ne čudi što njeni đaci nisu znali ništa oko njih. No jedno pitanje je izazvalo svojevrstan šok, ali i pokrenulo predivnu akciju i lekciju za cijeli život.

“Ne želim da budete nepismeni. Tako ćete brukati sebe. Još dok sam ja bila đak trećeg razreda, imala sam običaj da, kad mi neko nepismeno napiše pismo, ispravim crvenom olovkom i vratim. Ne želim da se vama dogodi da vam neko vrati pismo jer ste nepismeni”, govorila je učiteljica svojim učenicima, a onda se dogodilo pravo iznenađenje.

“Učiteljice, a kako ste dobijali pisma kad nije bilo interneta”, pitala je jedna djevojčica, a onda je iz odjeljenja stiglo: “Pa, preko goluba pismonoše, čula si za to”.

Možda je misterija kako je nevin dječji um povezao različite epohe na takav način, ali nije ono što je učiteljica nakon toga priredila svojim đacima kako bi im pružila dodir sa jednim vremenom koje se mnogima čini kao da je juče postojalo i bilo svakodnevnica.

“Kupila sam koverte i markice za svakog đaka, pisali su pisma onom čije su ime izvukli iz kutije. Ja pisala pismo odeljenju. Adresirali, lepili markice, išli do poštanskog sandučeta da ubacimo pisma.. Doživljaj za pamćenje! Kad stignu pisma, saznaću kako se osećaju, ali, za sad je nestrpljenje na vrhuncu”, objasnila je divna Ivana Bošnjak Bošnjak.

Kroz šalu učiteljica navodi da je neka procjena da će pismo stići je u rasponu od jednog dana, preko nedelje dana, do 100 godina…

Ono što je nesporno jeste da je djeci pružila dodir minulog vremena koji će im dugo ostati u mislima, a možda neke podstakne da nastave, te da se pisana riječ još dugo čuva i vrednuje.

Svakako lekcija za đake, roditelje, ali i druge nastavnike kako da nastavu učine ljepšom, a naučeno da traje dugo,