Može li ploča ratnom zločincu biti „legalna“?
Odluka Tužilaštva Bosne i Hercegovine da ne pokrene istragu zbog spomen-ploče Ratku Mladiću na Vracama izazvala je snažne i bolne reakcije među žrtvama rata, ali i širom javnosti. Mnogi ovu odluku ne vide samo kao pravni akt, već kao poruku koja duboko vrijeđa sjećanje na stradanja i potkopava osjećaj pravde u zemlji koja još nosi ratne rane.
Spomen-ploča posvećena Ratku Mladiću, danas pravosnažno osuđenom za genocid i zločine protiv čovječnosti, postavljena je još 2014. godine u blizini entitetske linije na Vracama. Upravo na toj lokaciji Mladić je u maju 1992. godine postrojavao vojsku koja je učestvovala u opsadi Sarajeva. Iako je ploča više puta oštećena, lokalne vlasti Istočnog Sarajeva su je redovno obnavljale, što je dodatno pojačavalo osjećaj provokacije kod građana Sarajeva.
Prijavu protiv odgovornih lica podnio je još prije nekoliko godina vijećnik Arslan Dučić. Međutim, Tužilaštvo BiH je zaključilo da nema osnova za istragu jer u trenutku postavljanja ploče Mladić još nije bio pravosnažno osuđen. Upravo ta argumentacija izazvala je ogorčenje.
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, ovu odluku opisuje kao duboko uvredljivu i moralno neprihvatljivu. On upozorava da se pravda ne može posmatrati kroz uske tehničke rokove, već kroz širi kontekst i posljedice koje ovakvi simboli imaju na društvo. U javnosti se često povlači paralela s historijskim primjerima iz Evrope, uz poruku da se zločini ne mogu relativizirati samo zato što u nekom trenutku još nisu bili pravno presuđeni.
Za mnoge građane BiH, posebno za preživjele žrtve rata, ova odluka Tužilaštva nije samo pravno pitanje, već ozbiljan test savjesti države. Postavlja se pitanje kakvu poruku institucije šalju mladim generacijama i da li se pravni sistem koristi da zaštiti istinu ili da je gurne pod tepih. Dok se spomen-ploče obnavljaju, a istrage odbacuju, rana prošlosti ostaje otvorena, a povjerenje u pravdu sve tanje.
Izvor informacije: Slobodna Bosna
