Odgovor Turske na izraelski rat u Gazi odražava pažljivo balansiranje između strastvenih principa i ograničenja geopolitike
TBT
Odgovor Turske na izraelski rat u Gazi nakon iznenadnog napada Hamasa 7. oktobra 2023. otkrio je upečatljiv balans između strastvene propalestinske retorike i pragmatične suzdržanosti.
Vlada predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, ukorijenjena u proislamističkoj Partiji pravde i razvoja (AKP), dugo se zalagala za palestinsku stvar kao osnovno načelo svog identiteta.
U prošlosti je Ankara svojevoljno zatezala veze s Izraelom u otvorenoj odbrani palestinskih prava. Ipak, u kontekstu nakon 7. oktobra, akcije Turske često nisu odgovarale njenim riječima.
Dok je Erdogan gromoglasno osudio napad Izraela na Gazu kao “genocid”, njegova vlada je tiho izbjegla potpuni prekid diplomatskih i ekonomskih odnosa.
Ovaj pristup dvostrukog kolosijeka – oštra priča uz oprezno djelovanje – naglašava kako Turska upravlja složenim geopolitičkim konopcem, odražavajući ravnotežu između ideološke solidarnosti i teške realpolitike ekonomskih ograničenja, NATO obaveza i strateškog nadmetanja sa regionalnim rivalima poput Irana.
Palestinska politika AKP-a: strast protiv pragmatizma
Turska je bila prva zemlja s muslimanskom većinom koja je priznala Izrael 1949. godine, održavajući decenijama uglavnom srdačne veze. Ali pod Erdoganovom AKP-om (na vlasti od 2002.), podrška Palestini postala je glavna tema turske vanjske politike.
Na početku svog mandata Erdogan je čak tražio zbližavanje s Izraelom – posjetio ga je 2005. kako bi popravio odnose. Međutim, ponovljeni sukobi u Gazi ubrzo su zapalili tursko javno mnijenje. Erdogan je 2004. godine nazvao izraelsko ubistvo osnivača Hamasa Ahmeda Jasina kao “vrstu terorizma”.
Prelomna tačka je došla nakon izraelskog napada na Gazu krajem 2008. godine (operacija „liveno olovo“), u kojem je ubijeno preko 1.000 Palestinaca. Vidno bijesni Erdogan slavno je napustio binu u Davosu 2009. godine nakon žestoke rasprave s izraelskim predsjednikom oko Gaze.
Sljedeće godine izraelski komandosi izvršili su raciju na tursku flotilu pomoći Mavi Marmara u Gazi, ubivši devet turskih aktivista. Ankara je opozvala svog ambasadora i degradirala odnose, zahtijevajući izvinjenje. Čak i kada su diplomatske veze narušene, Erdogan je iskoristio palestinsko pitanje da uljepša svoj imidž kod kuće i širom muslimanskog svijeta.
Uprkos ovom borbenom držanju, odnos Turske s Izraelom je prije klackalica nego prekinuta veza. Pragmatizam je periodično preovladavao. Izrael se 2016. formalno izvinio i platio odštetu za incident sa flotilom, što je otvorilo vrata odmrzavanju.
Trgovinske i sigurnosne veze tiho su opstajale čak i za vrijeme političkih raskola – u stvari, bilateralna trgovina porasla je sa oko 3,5 milijardi dolara u 2010. na preko 9 milijardi dolara do 2022. Sam Erdogan se prvi put susreo s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom u septembru 2023. na marginama Generalne skupštine UN-a.
Taj optimizam je bio kratkog daha. Smrtonosno divljanje Hamasa i masovna odmazda Izraela u Gazi gurnuli su tursko-izraelske odnose u još jedan zaokret, vjerovatno njihov najteži do sada.
Nakon 7. oktobra: Od posredovanja do zgražanja
Kada je 7. oktobra 2023. izbio rat, Turska je u početku imala odmjereni ton. Erdogan je oklijevao spaliti mostove. Ankara je čak nastojala posredovati, vjerujući da njene jedinstvene veze s Hamasom i Izraelom stavljaju Tursku u “idealnu poziciju” za mir.
Turski zvaničnici osudili su Hamasovo ubijanje izraelskih civila i pozvali na suzdržanost u odgovoru Izraela. Ali kako se izraelsko bombardiranje Gaze pojačavalo, ubijajući hiljade Palestinaca, turska suzdržanost ustupila je mjesto bučnoj retorici.
Erdogan je proglasio Hamas “oslobodilačkom grupom” i otkazao posjetu Izraelu. Na masovnom skupu 28. oktobra u Istanbulu optužio je Izrael za ratne zločine i okrivio Zapad za masakre nad Palestincima.
Ankara je ubrzo povukla ambasadora iz Tel Aviva i zamrznula vojnu saradnju u okviru NATO-a. Turska je blokirala pokušaj Izraela da otvori NATO ured i zabranila prelet izraelskom predsjedniku kroz svoj zračni prostor.
Ipak, konkretni koraci su bili ograničeni. Turska nije protjerala izraelskog ambasadora. Erdogan je izbjegao kritiku arapskih zemalja zbog njihove tišine, vodeći računa o strateškom partnerstvu s Egiptom, UAE i Saudijskom Arabijom.
Najveći raskorak bio je u ekonomiji. Iako je retorika bila oštra, trgovina s Izraelom je nastavljena do proljeća 2024. Suočena s pritiskom javnosti, Turska je u maju 2024. najavila potpuni prekid trgovine – vrijedan oko 7 milijardi dolara godišnje – sve dok ne dođe do trajnog primirja.
Hamas je to pozdravio, dok je Izrael reagovao bijesno. Ipak, zabrana se pokazala poroznom – roba je preusmjeravana preko trećih zemalja poput Grčke i Palestinske uprave.
> “Zabrana nije striktno provedena dok se bilateralna trgovina nastavlja preko Grčke, Palestine i drugih jurisdikcija,” izjavio je Giorgio Cafiero za The New Arab.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
