SARAJEVO – Na današnjoj sjednici Predsjedništva Bosne i Hercegovine ponovo nije usvojen Nacrt zakona o budžetu institucija i međunarodnih obaveza BiH za 2025. godinu. Članovi Predsjedništva Denis Bećirović i Željko Komšić glasali su protiv prijedloga ministra finansija i trezora BiH, Srđana Amidžića, čime je procedura njegovog usvajanja zaustavljena.
Amidžić ne krije razočaranje. Kako tvrdi, u Ministarstvu su pripremili budžet kojim bi se osigurala isplata plata i međunarodnih obaveza, ali i sredstva za dugove domaćim firmama – prije svega građevinskoj kompaniji “Viaduct”. Za to je planirano izdvajanje 200 miliona KM iz dobiti Centralne banke BiH. Najveći dio tog iznosa bio bi iskorišten upravo za “Viaduct”, dok bi ostatak bio transferisan entitetima.
Međutim, Centralna banka BiH jasno je poručila da neće dozvoliti raspolaganje sredstvima ako to predstavlja i najmanji rizik po finansijsku i monetarnu stabilnost zemlje.
Ministar Amidžić tvrdi da budžet ima veliki značaj za sindikate, zaposlene sa srednjom stručnom spremom, policajce i vojnike. “Korigovali smo budžet tako da se ispune međunarodne obaveze, ali političke volje jednostavno nema”, rekao je Amidžić.
Bećirović i Komšić su već ranije, tokom vanredne sjednice u martu, odbili podržati ovaj prijedlog budžeta. S obzirom na to, još uvijek nije jasno kada i kako će doći do njegovog usvajanja.
Prema nacrtu, budžet za 2025. godinu predviđa ukupno 2,8 milijardi KM – od čega 1,57 milijardi za finansiranje institucija, a preostalih 1,22 milijarde za otplatu javnog duga. Ministarstvo navodi da otplata tog duga nije dovedena u pitanje jer se redovno izvršava prema važećem Zakonu o finansiranju institucija BiH.
S obzirom na zategnutu političku klimu i neslaganja u vrhu države, BiH bi mogla i narednu godinu dočekati pod privremenim finansiranjem – što bi dodatno usporilo realizaciju brojnih razvojnih i socijalnih
Blokada budžeta postaje sve učestalija praksa u političkom životu BiH, gdje međuentitetski i međunacionalni odnosi otežavaju donošenje ključnih odluka. Pitanje finansiranja državnih institucija tako ponovo postaje tačka sporenja – ali i ogledalo šireg nedostatka konsenzusa unutar vlasti.
