Piše: Haris Imamović
SNSD-ovi ministri su, glasajući protiv dnevnog reda, spriječili održavanje sjednice državne vlade o zakonima potrebnim za nastavak evropskog puta BiH. Dobro, a šta su novosti? – kazao bi cinik.
Zaista, odavno više nije nikakva novost da Vijeće ministara ne radi svoj posao. Svi su se nekako navikli na takvo stanje. Čak do mjere da Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a – stranke koja čini okosnicu državne vlasti – poručuje građanima da je iluzorno s ovakvim Vijećem ministara očekivati napredak.
Predsjednik SDP-a je iskren, ali i arogantan. Ne samo da priznaje neučinkovitost vlastite stranke, već otvara prostor masovnom bijesu građana, poručujući im da se nemaju čemu nadati s ovakvom vlašću.
Svjestan koliko je Nikšićeva poruka opasna, SDP-ov državni zastupnik Saša Magazinović ide drugim putem i u svojoj jutrošnjoj izjavi prebacuje teret odgovornosti na predsjedavajuću Vijeća ministara Borjanu Krišto.
Magazinović poziva Krišto da na mjesto nedostajućeg ministra sigurnosti BiH imenuje kandidata opozicije iz Republike Srpske. U tom trenutku, tvrdi SDP-ov zastupnik, više ne bi bilo blokada ni stagnacije.
Šansa da će predsjedavajuća uraditi ono na što je poziva zastupnik SDP-a jednaka je šansi da će i čitaoca i mene, u istom trenutku, udariti grom. Zna to i Magazinović.
—
Zašto HDZ ne smije ići protiv SNSD-a
Kada bi Krišto učinila SNSD nebitnim u Vijeću ministara, to bi značilo da HDZ ulazi u politički sukob sa SNSD-om. A HDZ svoju političku snagu crpi upravo iz strateškog savezništva sa strankom Milorada Dodika.
Svaki put kada je HDZ pokazao i najmanju naznaku da bi mogao podržati izbacivanje SNSD-a iz državne vlasti, Dodik je zaprijetio najavom mogućeg dogovora sa Bošnjacima o proporcionalnoj zastupljenosti, čime bi se smanjio utjecaj hrvatskog faktora u državnim institucijama.
„Šta mislite jednog dana ako se dogovorimo o nekoj novoj Bosni i kažemo da to bude procentualno – koliko će onda Hrvati imati? Hoće li pristati na 8 %? Hoćete da igramo tu priču ili ćemo ostati principijelni na dogovoru koji imamo?“ kazao je Dodik u martu ove godine, kada se počelo govoriti da bi HDZ mogao podržati smjenu SNSD-ovih ministara.
U HDZ-u, svaki put kada Dodik spomene da je udio Hrvata u stanovništvu BiH oko 8 %, zavlada nelagoda. Postoji realan strah od scenarija u kojem bi SNSD počeo zagovarati da Hrvati imaju tek 8 % vlasti, a ne oko 33 %, koliko danas imaju u Vijeću ministara, državnim agencijama i drugim tijelima.
Sve ovo razumije i Magazinović. Stoga njegov poziv Krišto nije stvarno očekivanje, već pokušaj da se odgovornost za blokadu politički prebaci s SDP-a i Trojke.
—
Dragane, izvini, Čoviću, ne ljuti se
Pravo pitanje je: kako su se Magazinović i SDP doveli u stanje potpune nemoći – u situaciju u kojoj nemaju nikakav mehanizam da natjeraju Krišto da uradi ono što traže, već se oslanjaju na gotovo očajničke apele koje joj upućuju već više od deset mjeseci?
Ne samo da trojka nema mehanizam pritiska na HDZ, već su i njihovi javni pozivi predsjedavajućoj izuzetno blagi. „Između otvaranja pregovora BiH sa EU i nastavka blokade stoji samo jedan potpis predsjedavajuće Krišto“, naveli su zastupnici Trojke u jutrošnjem zajedničkom saopćenju.
Ti pozivi su toliko blagi da više ne zvuče kao pritisak, već kao pravdanje. Razlog je očigledan: Trojka želi zadržati dobre odnose s HDZ-om na entitetskom nivou kako bi sačuvala vlast i nakon narednih izbora, ali istovremeno želi skinuti političku odgovornost za blokadu evropskog puta.
Iz ukupnosti njihovih poteza i tona jasno se čita strategija: konzumirati vlast na svim nivoima, ne zamjerati se previše HDZ-u, a odgovornost prebaciti na druge. Nakon čuvene Nikšićeve izjave „Dragane, izvini“, jasno je da Trojka igra dugotrajnu političku igru „Čoviću, ne ljuti se“.
—
Mia Karamehić-Abazović kao životni trošak građana
„Prošla vlada je bila ispunjena s jako mnogo kočenja, s jako mnogo prepreka, s jako mnogo međusobnog prebacivanja“, kazala je zastupnica Naroda i pravde Mia Karamehić-Abazović na početku ovog mandata, gostujući u programu N1.
Na pitanje ko je najviše kočio u mandatu 2018–2022, odgovorila je: „To vam ne mogu reći, nisam ja osoba koja će vam to reći, imat ćete tri različite strane te priče.“
Na to je voditeljica reagovala pitanjem: „Kako Vama to izgleda?“
Zastupnica je odgovorila: „Zavisi kako za šta. Međutim cijela atmosfera rada tog Vijeća ministara nije bila dobra. I naravno da neće biti dobra ako vi stupite u vlast i sad kao ‘mi ćemo zajedno formirati Vijeće ministara’… Na bazi čega? Ako ga formirate da biste samo ljude stavili na određene pozicije, ako unaprijed nemate neki dogovor – neki normalan, pristojan, ljudski, politički dogovor – ‘hajmo nešto napraviti’, onda naravno da ćete dolaziti u situacije koje će biti konfliktne.“
Tri godine poslije, nameće se niz pitanja. Prije svega: ima li zastupnica danas imalo stida i srama? Ako ima, zašto sada, u kontekstu aktuelne blokade evropskog puta, ne ponovi da ona nije osoba koja će reći ko je kriv i da imamo tri različite strane priče?
Da li danas atmosferu rada ovog Vijeća ministara smatra dobrom? Ili je loša zato što Trojka nije napravila „neki normalan, pristojan, ljudski, politički dogovor“ sa SNSD-om i HDZ-om po principu „hajmo nešto raditi“?
Trojka, čiji je Karamehić-Abazović jedan od najglasnijih predstavnika, ušla je u mandat s velikim obećanjima o ubrzanom evropskom putu BiH. Time je pravdala popustljivost prema SNSD-u i HDZ-u.
Danas, tri godine kasnije, nema ni minimalnog pomaka ka članstvu u EU, dok građani žive u realnosti drastičnog rasta životnih troškova. Zvaničnici Trojke, poput Magazinovića ili Karamehić-Abazović, s platama od 4–5 hiljada maraka (bez dodataka, dnevnica i komisija) ne osjećaju teret poskupljenja.
Možda ga osjete – u najboljem slučaju – na izborima.
