Puračić je mjesto u Bosni i Hercegovini koje je poznato po vašaru koji se održava duže od stotinu godina, ali i po vrijednim i poštenim domaćinima. Porodica Suljagić proizvodi magareće mlijeko koje ima višestruko ljekovito svojstvo za ljude i ljudski organizam.
Svojevremeno su imali stado ovaca, a magarci su im služili za nošenje tereta. Zbog zdravstvenih problema kćerkice Amine odlučili su se na mužu magarica, a trenutno imaju 33 grla i u potpunosti su posvećeni proizvodnji magarećeg mlijeka.
“Prvo smo curicu odveli doktoru, bila je bolesna i trebala je na inhalaciju. Ja se zafrkavam sa suprugom i pitam je koliko košta ta inhalacija. Kaže 100 KM. Kažem ja njoj hajde da ja pomuzem magaricu da daš mlijeko curici. I tako smo uradili. Kada je ponovo odvela na kontrolu nalazi nisu mogli biti bolji”, priča “glava“ porodice Edin Suljagić.
Od 33 grla koliko imaju pet-šest magarica je trenutno za mužu. Dnevno mogu dati do pola litra mlijeka, koje Suljagići prodaju stalnim mušterijama. Do mušterija su najprije dolazili preko društvenih mreža, a trenutno sve što proizvedu i prodaju.
“Trenutno imamo pet-šest magarica za mužu. Neke se ždrijebe, jedne prekidaju da se muzu, druge počinju i tako. Uvijek ima neko mlijeko koje se muze. Magarice jedne prekidamo, a druge počinjemo musti”, kaže Sanela Suljagić, koja je do perfekcije dovela mužu magarica.
Litar mlijeka prodaju za 60 KM. Mlijeko je, ističu, blagodet za ljudski organizam, pogotovo za ljude koji imaju probleme sa plućima. Također, magareće mlijeko pojačava imunitet. Magareće mlijeko se pije ujutro, na gladan stomak. Potom se sačeka sat ili dva da mlijeko odradi svoje, a onda se može jesti i piti. Briga o magaricama je ista kao i briga prema drugim domaćim životinjama.
“Nisu zahtjevne. Jeste da se ustaje rano, sve svoje iziskuje, vremenski, položiti im, dati žito, repicu, ježam, zob… Nisu plaho zahtjevne. Svaka životinja jede, ali koliko uložiš u njih toliko ti i daju. Pomuzeš, položiš i to je to”, ističe sagovornica za Anadolu Agency (AA).
Ipak, magarice nisu navikle na mužu. Zbog toga im moraju zavezati zadnje noge ili podići prednje. Neke magarice čuvaju mlijeko za svoju mladunčad, pa se vrte. No, kada se jednom pomuzu svaki naredni put je taj posao lakši.
“Nije nam teško. Koliko je nahranimo toliko nam i dadne mlijeka”, zaključuje Sanela Suljagić.
Porodica Suljagić živi od svog rada i ne žali se. Poticaja za proizvodnju magarećeg mlijeka, uprkos njegovim ljekovitim svojstvima, nema, ali Suljagići ne misle odustati od posla koji im je izvor egzistencije, ali i zdravlja.
