U vremenu kada se političko liderstvo sve češće mjeri brojem medijskih nastupa, skupih reklama i agresivnih kampanja na društvenim mrežama, jedna fotografija pokazuje drugu stranu politike – onu tišu, skromniju, ali možda i iskreniju.
Na njoj se vidi Bakir Izetbegović, lider Stranke demokratske akcije (SDA), kako sjedi pognute glave, skrušen i zamišljen. Nije to poza za kamere, niti pažljivo režirana scena. To je trenutak zabilježen u tišini – trenutak u kojem je čovjek ostao sam sa svojim mislima, sa svojom odgovornošću, i sa svojim narodom u srcu.
Za razliku od mnogih koji ovih dana jure za naslovnicama, trče od studija do studija, uz osmijehe i fraze snimaju predizborne spotove, Izetbegović ne pokušava da osvoji pažnju kamerom. Njegov pogled u zemlju, ruke skupljene u tišini, ne govore o slabosti, već o dubokoj zabrinutosti. Govore o teretu koji nosi onaj ko vjeruje da mu je domovina više od karijere, više od političkog profita.
U vremenu kada se politički diskurs sve više svodi na površni marketing, upravo ovakve slike podsjete da postoji i drugi način vođenja. Da postoje lideri koji ne traže aplauze, već slušaju. Koji ne izgovaraju velike riječi da bi bili primijećeni, već šute da bi bolje čuli svoj narod. I koji ne koriste domovinu kao kulisu, već je osjećaju kao obavezu.
Može li tišina govoriti više od hiljadu riječi? Ova fotografija kaže da može. U njoj se ogleda lider koji ne bježi od brige, ne prebacuje krivicu, ne igra na jeftine poene.
U vremenu kad mnogi lideri “podižu glas” da bi prikrili prazninu, on spušta pogled – ne iz slabosti, nego iz poštovanja.
Bosna i Hercegovina ne treba lidere koji će je pretvoriti u reklamu, već one koji će je osjećati u tišini. I baš zato, dok se drugi trude da ih kamera zabilježi, možda vrijedi obratiti pažnju na one koje kamera zatiče – onakvima kakvi zaista jesu.
📢 Imate mišljenje o ovoj temi?
Uključite se u raspravu i ostavite komentar na našem sajtu ili društvenim mrežama. BALKAN X PORTAL
