Gubljenje vlasti u Krajini i Podrinju je cijena koju plaća SDA zbog potcjenjivačkog odnosa Bakira Izetbegovića prema političkim oponentima i njihovim strankama kao SDA-ovim ‘derivatima’.
Samo zato što je Goražde ‘slijepo crijevo’ Federacije Bosne i Hercegovine, koje bukvalno egzistira kao (ratna) enklava, smjena vlade u Bosanskopodrinjskom kantonu (BPK) Goražde nije izazvala veliko zanimanje medija.
Tako je prije nekoliko dana skoro u medijskoj tišini imenovan novi premijer Bosanskopodrinjskog kantona (BPK) Goražde Senad Čeljo, dosadašnji ministar zdravstva. Za premijera Čelju i novu vladu glasalo je 13 poslanika skupštinske većine koju predvodi NiP, dok poslanici opozicije nisu prisustvovali sjednici.
DERIVATI BAŠ MOGU ZADEVERATI
Samo prije par sedmica isto tako je pala vlada u Unsko-sanskom kantonu (USK) koju je predvodila SDA. Novi premijer je Mustafa Ružnić iz Narodnog evropskog saveza (NES).
Dakle, oba premijera su iz stranaka koje su mediji tretirali pežorativno „derivatima“ SDA.
Prije toga krizirala je i vlada u Tuzlanskom kantonu (TK) koju tvore SDA i DF. Iako su iz DF-a najavljivali svoje povlačenje, nekim čudom vlada je opstala.
Najvjerovatnije da je vladu spasio Abdurahman Hodžić Hodža, tajkun iz Živinica, koji je zapravo i formirao ovu vladu.
Na njega su upirali prstom neki od lidera Trojke da je blizak prijatelj sa Željkom Komšićem i Bakirom Izetbegovićem, te da je on istrgovao ruke iz drugih stranaka, konkretno iz PDA, kako bi SDA i DF nadomjestili nedostatak ruku za skupštinsku većinu.
Hodža slovi kao neprikosnoveni kreator međustranačkih odnosa u tuzlanskoj regiji nakon smrti Mirsada Kukića Kuke, bivšeg funkcionera SDA i osnivača PDA. Tako da su vrlo uvjerljive kuloarske tvrdnje da se Bakir Izetbegović ni za šta ne pita u ovoj regiji.
Kako je rahmetli Kuko posjedovao Banoviće kao privatnu općinu, tako se Hodža ponaša sa Živinicama.
Tako da su Hodža i Kuko sproveli svojevrsnu sandžakizaciju Tuzle kao posljednje „crvene oaze“ u Bosni i Hercegovini, zbog čega su vrlo izvjesni ratovi klanova i mafijaški obračuni među strankama.
To što se do sada dešavalo unutar KO SDA u Tuzli kroz fizičke obračune vođa suprotstavljenih frakcija – poput sukoba Mirsada Kukića sa Begom Gutićem, fizičkog napada na Adila Osmanovića te sukoba Smaje Mandžića i Salke Zildžića – bilo je „lokalizirano“ unutar stranačkih kancelarija.
Ali, samo zahvaljujući lukavstvu Tuzlanskog muftijstva, koje je SDP-u nametnulo svog čovjeka Zijada Lugavića, SDA je pošteđena ozbiljnijih potresa i opozicionih udara. Inače, SDA-ova stranačka struktura je rovita iznutra, a i kadrovi su kriminogenih manira skloni mafijaškim obračunima.
Ovo treba imati u vidu zbog činjenice da je nakon smrti Kuke ostao nepopunjen politički prostor jer se njegova stranka, PDA, kao derivat SDA, gasi. Najlogičnije bi bilo da na taj teren za naredne izbore uskoči NiP, što bi zadalo velike glavobolje SDA-u.
Pošto je Tuzla politička i logistička baza svim Podrinjcima, ovakvi mafiokratski odnosi unutar SDA vrlo loše su se odrazili i na Podrinje.
Tako je član Glavnog odbora SDP-a Aleksandar Vuković poručio da je SDP „ugasio i pregazio“ SDA na sjeveru Bosne i Hercegovine, ističući da će uvođenje elektronskog glasanja i skenera „eliminisati prevarante“ i dodatno oslabiti tu stranku u Podrinju.
Vuković je naveo da će, prema njegovim riječima, „izborni štab SDA za Republiku Srpsku biti u avliji kod Ramiza Salkića u Tuzli“, te da „u entitetu RS ta stranka više neće imati ni poštanski pretinac“.
BAKIR KAO GOLUB PRED ZEMLJOTRES
Ako bacimo pogled do Bihaća i Goražda, pa se osvrnemo na Tuzlu i Podrinje, evidentno je da SDA gubi vlast po rubnim dijelovima zemlje. Nakon što je davno izgubila vlast u glavnom gradu na svim nivoima, SDA faktički opstaje samo u Srednjoj Bosni.
Ovakvom negativnom trendu po SDA mogu se dodati i informacije sa sastanka člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića u Beču s predstavnicima bh. dijaspore.
Na sastanku je istaknuto da je formiranje Globalne mreže bh. dijaspore pri kabinetu Bećirovića važan iskorak u povezivanju dijaspore i domovine. Do sada je SDA bila jedina stranka koja je računala na glasove iz dijaspore, mahom preko džemata i zalaganjem imama.
Formiranje Globalne mreže bh. dijaspore može donijeti nove birače koji nisu nužno članovi džemata niti pod utjecajem imama glasaju samo za SDA. Ovaj momenat je važan i za utrku koju će, sasvim je izvjesno, opet voditi Bećirović i Izetbegović na općim izborima za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Sve ovo govori koliko je politika predsjednika SDA Bakira Izetbegovića sterilna i inertna. Iako je započeo kampanju posjetama po kantonima gdje je SDA izgubila vlast, očito je da njegove poruke „ne piju vode“. Cinici bi ga mogli usporediti sa golubom pred zemljotres – na koju kuću sleti, ona se sruši.
Ovo sve ukazuje na tvrdoglavost samog predsjednika SDA, koji se ni nakon ovakvih udara na stranku nije usudio mijenjati ništa – ni kadrovski, ni politički.
(TBT, Tim za analitiku)
