Rastuće tenzije među svjetskim silama guraju planetu bliže ozbiljnoj krizi nego što je većina spremna priznati. Politički analitičar Rostislav Iščenko otvoreno iznosi ono o čemu se sve češće šapuće u diplomatskim krugovima – svijet se ubrzano kreće ka globalnom oružanom sukobu bez presedana.
Iščenko ne koristi uvijene izraze niti umanjuje ozbiljnost situacije – govori direktno: „Da li će do toga doći, ne znam. Ali ide se u tom pravcu, i to sigurno.“
Njegova analiza oslanja se na jednostavnu, ali uznemirujuću logiku: kontradikcije između velikih aktera više se ne rješavaju – samo se gomilaju.
Politički argumenti su, kako primjećuje, iscrpljeni. Umjesto dijaloga, svjedočimo sve otvorenijim naznakama direktnih sukoba između država koje raspolažu najsmrtonosnijim oružjem savremenog doba.
Jedna rečenica posebno uznemirava:
„Danas nuklearne sile otvoreno priznaju da su međusobno u sukobu.“
Ono što je nekada bilo nezamislivo i rezervisano za geopolitičke trilere, danas je postalo – svakodnevna vijest.
Iščenko podsjeća da nuklearna sila nije ništa drugo nego jedan oblik vojne moći.
„Ako se koristi jedno oružje, zašto se ne bi moglo koristiti i drugo?“
pita on, ostavljajući prostor za tihi osjećaj straha.
Naglašava da rat, kada jednom počne, briše granice – pravila, ograničenja, moralne norme… sve nestaje kad pritisak dostigne kritičnu tačku.
NAJVEĆA PRIJETNJA – KOLEKTIVNA PSIHA
No, ono što ga najviše zabrinjava nije samo oružje, već kolektivna psiha čovječanstva.
> „Čovječanstvo se prestalo bojati. I to se vidi – kako po komentarima na ruskim mrežama, tako i kod one druge strane. Ljudi vjeruju da je moguće ispaliti nuklearni udar i ne dobiti odgovor.“
U tom trenutku njegova analiza prelazi u upozorenje:
„To je duboko pogrešno vjerovanje. A najgore je što može biti razotkriveno tek kad bude kasno.“
Ukazuje i na psihološki obrazac koji briše tabu teme. Nekadašnje „crvene linije“ nestaju, ostaju samo blijede sjene onoga što su predstavljale. Ipak, u toj sve mračnijoj slici nudi i mrvicu razuma – ako ima ko da je čuje.
POSTOJI VOLJA ZA UZDRŽAVANJEM – ALI SAMO NA JEDNOJ STRANI?
Prema njegovim riječima, Rusija, Kina i Iran su do sada više puta pokazali volju za kompromisom i obuzdavanje eskalacije. Na drugoj strani, tvrdi on, takvog uzdržavanja nema.
Zato, kako kaže Iščenko, više se ne postavlja pitanje hoće li neko pritisnuti „dugme“, nego postoji li još iko ko pokušava stati na kočnicu.
> „Mi možemo samo usporavati proces. Ne možemo ga zaustaviti. Jer ga ne ubrzavamo samo mi – svi to rade, ili niko.“
Na kraju, njegov ton postaje sablasno miran: „Svijet se danas nalazi na vrlo opasnom i klizavom putu.“
Nema dramatičnih uzvika, nema crnih scenarija iz trilera. Samo hladna činjenica, izrečena skoro kao vremenska prognoza.
U vremenu kada riječi gube težinu, ovakva analiza djeluje kao posljednje upozorenje – dok još postoji mogućnost da se uspori, ako već ne može da se zaustavi.
Izvor: Balkan X portal
📢 Imate mišljenje o ovoj temi?
Uključite se u raspravu i ostavite komentar na našem sajtu ili društvenim mrežama. BALKAN X PORTAL
