Za 23 godine, koliko postoji Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine (BiH) imenovano je osam ministara.
Stranke na vlasti birale su pravnike, arhitekte, nastavnike, rehabilitacijske stručnjake, vojnike. Ali, osim u jednom slučaju rezultat je isti – njihove mandate obilježile su krupne i skandalozne afere pronevjere i pranja novca, primanja mita u milionskim iznosima, aktivne saradnje sa narko miljeom, seks afere sa maloljetnim licima, podršku mudžahedinima, pa čak i optužbe za ratne zločine.
Dva posljednja ministra su trenutno u zatvoru u Vojkovićima: Selmo Cikotić na odsluženju kazne od tri godine, a Nenad Nešić u pritvoru zbog sumnje u bijeg iz zemlje i uticaj na svjedoke.
Od osam ministara samo dva su završila svoj mandat. To su Bariša Čolak i Dragan Mektić, a ostali su potrajali oko 2-2,5 godine.
Ministar, poslanik, delegate, savjetnik
Bariša Čolak (HDZBiH), rođen u Širokom Brijegu 1956. i pravnik po struci, zahvaljujući HDZ BiH čiji je predsjednik bio od 2002-2005. ostvaruje lukrativnu karijeru. Sa prvog posla u Fabrici građevinske bravarije “Metalac Lištica” prelazi u Osnovni sud Lištica kao sudac, a onda u izvršnu vlast sve do pozicije ministra pravde u tadašnjoj Vladi HZ “Herceg Bosna”. Nakon rata, funkcije se nastavljaju nizati: predsjednik Vlade Zapadnohercegovačkog kantona, ministar pravde Federacije BiH, poslanički mandat 2002 – 2003. kad preuzima funkciju ministra sigurnosti BiH.
Nakon četiri godine Čolak postaje državni ministar pravde i na toj funkciji ostaje dva mandata. Od 2014. godine do 2022. godine je bio delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Trenutno je savjetnik u kabinetu Predsjednice Vlade Federacije BiH Lidije Bradare.
“Žrtveno janje” završilo kao ambasador
Drugog ministra Tarika Sadovića 2007. Imenovala ga je SDA, koja ga je i smijenila dvije godine poslije. Osim što su ga Sjedinjene Države označile kao kočničara provedbe Zakona o borbi protiv terorizma, optužen je i za osporavanje mandata Evropske policijske misije (EUPM), kršenje Zakona o boravku i kretanju stranih državljana te za niz drugih neregularnosti. Sadović je u obraćanju delegatima za svoju smjenu optužio sve – od međunarodnih zvaničnika do šefa stranke kojoj pripada:
– Danas sam žrtveno janje zbog Mape puta iako sam bez ikakve sumnje bio najuspješniji faktor cijelog pocesa. Također, moja smjena je najveći uspjeh prudske trojke – Tihića, Dodika i Čovića.
Sadović, Čolakovićev vršnjak, rođen je u Trebinju, a zvanje dipl.ing. arhitekture stekao je u Sarajevu. Nakon kraće karijere profesora stručnih predmeta u Srednjoj tehničkoj školi prelazi u građevinsku firmu u Trebinju. Poolitičku karijeru je započeo nakon rata kad je vodio Top of Form
Od 2000. do 2002. radio je u centrali SDA kao stručno-politički saradnik, i dva puta je biran za vijećnika u SO Trebinje a tri za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Nakon Opštih izbora 2006. Sadović je imenovan za ministra sigurnosti BiH. Predsjedništvo SDA pokrenulo je njegov opoziv s obzirom na to da su njegovim radom bili nezadovoljne domaće vlasti i predstavnici međunarodne zajednice. Ponajviše mu se zamjerala neučinkovitost u protjerivanju mudžahedina koji nisu imali bosanskohercegovačko državljanstvo.
Sadović je 2014. imenovan za ambasadora BiH u Kataru.
Nazovi sestre za otkup kazne
SDA potom 2009. imenuje Sadika Ahmetovića. Ovaj Srebreničanin magistrirao je na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Tuzli. Kako piše CIN Sadiković je bio član Stranke demokratske akcije (SDA) od 1990. do isključenja 2017., potom član Nezavisnog bloka a danas nije ni u jednoj stranci.
Ahmetović je 1991. ušao u Skupštinu Opštine Srebrenica, potom poslanik u Skupštini Tuzlansko-podrinjskog kantona. Na izborima 2000. ponovo je izabran za odbornika u Skupštini Opštine Srebrenica, a već sljedeće godine i za potpredsjednika do 2006. Istovremeno je bio i poslanik NSRS-a od 2002. do 2006. Potom prelazi kao delegat u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, a mandat je osvojio i 2014.
Krajem novembra 2009. godine postaje ministar sigurnosti BiH, i na tom mjestu ostaje do 2012. godine. kad je zajedno sa još dva SDA ministra (ministar odbrane Muhamed Ibrahimović i zamjenik ministra finansija i trezora Fuada Kasumovića) smijenjen na inicijativu Zlatka Lagumdžije (SDP BiH) zbog neusvajanja budžeta.
U decembru 2020. godine Tužilaštvo BiH je protiv njega podignulo optužnicu zbog zloupotrebe položaja koju je počinio dok je bio ministar sigurnosti BiH. Riječ je o periodu od kraja 2011. do septembra 2012. kada je kao ministar oštetio budžet za 12.280 KM uz pomoć ugovora o djelu, te 3.400 KM kroz isplatu dnevnica. Apelaciono vijeće Suda BiH, nakon obnovljenog postupka, osudilo ga je 2021. na šest mjeseci zatvora za zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja. Proglašen je krivim da je svjesno iskorištavao ovlaštenja kako bi pribavio imovinsku korist svom vozaču Adnanu Bektiću sklapajući s njim ugovore o djelu 2012. godine za poslove za koje je znao da ih ne obavlja. Deset godina kasnije Ahmetović otkupljuje zatvorsku kaznu od šest mjeseci na koju je osuđen pred Sudom BiH za 18.000 KM zahvaljujući svojim sestrama:
– Novac sam posudio i dijelom su mi poklonile moje tri sestre koje žive u Švedskoj i Americi. Za pozajmice i poklon od familije imam dokaze, doznake novca u bankama na koje je novac uplaćen, ja sam imao tu sreću, ako se tako može reći, imao sam od koga posuditi, kriminalac nisam da bih imao novac, ono što sam zarađivao sam uložio da imam krov nad glavom za porodicu poslije progona iz Srebrenice. Sve što sam radio se može provjeriti – kazao je Sadiković za BIRN.
Sadiković je također 2010. kako pišu mediji bio pod kratkom istragom zbog sumnji na seks sa maloljetnicom, što je on prokomentario kao politički pritisak iz Republike Srpske zbog njegove privatne i političke konekcije sa Srebrenicom.
Radončić vs. BiH
Dupli ministar sigurnosti Fahrudin Radončić (SBB BiH) svoje je mandate na čelu ovog ministarstva obnašao u periodima 2012-2014. te 2019-2020. Crnogorac porijeklom (rođ. 1957.) a nastavnik likovnih umjetnosti po struci, Radončić je najpoznatiji po svojoj novinarskoj, a potom i političkoj karijeri.
U Sarajevo dolazi 1991. a naredne pristupa Armiji BiH u kojoj je godinu dana radio kao šef Pres-službe Vrhovne komande Armije BiH. Tokom rata u Sarajevu pokreće sedmične novine „Bošnjački Avaz“ koje su izlazile do kraja 1995. Nakon toga je pokrenuo novinu „Dnevni avaz“ i firmu „Avaz-roto press“, sve do 2012. kad je imovina podijeljena u brakorazvodnoj parnici. Politički uspon počinje 2009. kad osniva stranku SBB čiji je predsjednik od tada. Za ministra sigurnosti BiH je imenovan 2012. nakon Sadikovićeve smjene, da bi u martu 2014. bio smijenjen sa te funkcije. Smjenu je tražila SDA i navela da Radončić kao ministar sigurnosti nije učinio sve što je bilo u njegovoj nadležnosti kako bi zaštitio imovinu i građane tokom protesta te godine kada su zapaljene zgrade Predsjedništva BiH, Arhiv BiH i nekoliko zgrada kantonalnih vlada.
Delegiran je u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH dva puta – 2014 i 2019. U decembru 2019. godine je imenovan za ministra sigurnosti BiH, ali je šest mjeseci poslije dao ostavku. Kako je pisao naš portal Radončić je naveo tri razloga zbog kojih se odlučio na takvu odluku: različito shvatanje migrantske krize, procjena da su odnosi SDA, SNSD-a i HDZ-a loši za ambijent u Vijeću ministara BiH, te treći afera Respiratori. Pravi razlog po riječima Milorada Dodika, lidera SNSD-a leži u obračunu bošnjačke političke elite (SDA i SBB).
Radončićevu političku karijeru obilježile su sumnje u njegovu poslovnu i privatnu bliskost sa jednim od najvećih balkanskih narkobosova Naserom Keljmendijem.
Pred Sudom BiH 2016. pokrenut je postupak po optužnici Tužilaštva BiH po kojoj je Radončić rukovodio grupom koja je vršila pritisak na Azru Sarić, svjedoka u slučaju ubistva kriminalca Ramiza Delalića Ćele, kako svojim svjedočenjem ne bi inkriminisala Nasera Keljmendija (narkobosa) kojem se, između ostalog i za ovo djelo, sudilo na Kosovu. Istovremeno, prema optužnici, uz pomoć Zijada Hadžijahića, uposlenika Ambasade SAD u Sarajevu, pokušavao je provjeriti vodi li se istraga o pritiscima na Sarićevu na Kosovu, i da pokuša da je zaustavi. Zauzvrat je obećano, i ispunjeno, imenovanje njegove supruge Nermane na mjesto ambasadora BiH u Sloveniji.
Vezu Radončića i Keljmendija otkrio je tadašnji prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH Raffi Gregorian koji je za politički magazin FTV-a “60 minuta” rekao da je Radončića posavjetovao da izađe iz poslova sa Keljmendijem:
– Jer, kako se bude razvijala istraga protiv Nasera Keljmendija, ova će sredstva biti zamrznuta i ako se njegova sredstva pojave u vezi s tim, onda će i njegova sredstva biti zamrznuta. On jest prihvatio taj savjet, povukao je novac iz Vanity Internationala. To je jedno međunarodno preduzeće registrirano u Belizeu koje posluje s Keljmendijem – rekao je tada Gregorian.
Sud BiH je 2018. pravosnažno oslobodio Radončića optužbe za ometanje rada pravosuđa, nakon čega je Radončić tužio BiH zbog neosnovanog lišenja slobode i nezakonitog pritvora. U ponovnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, 2022. Radončić je dobio presudu kojom se tužena BiH obavezuje da mu isplati iznos od 27.000 KM na ime naknade štete.
Policajac i obavještajac
Dragan Mektić (SDS), treći ministar sigurnosti rođen je 1956. u Prnjavoru, u Zagrebu je završio studij unutrašnjih poslova. Nekadašnji policajac umjesto u mirovinu otišao je 2000. u novu karijeru – obavještajca u Obavještajno-bezbjedonosnoj službi (OBS) RS-a, nakon čega postaje načelnik Operativnog centra OBS-a Banja Luka. Kako pišu mediji, političku karijeru počinje 2003. godine kada je imenovan za zamjenika ministra sigurnosti BiH. Nakon tri godine prelazi na čelo Agencije za poslove sa strancima BiH. U politiku se vraća u aprilu 2015. kao ministar sigurnosti BiH, gdje ostaje do kraja mandata. Na Opštim izborima 2018. godine osvojio je mandat u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
I njegov mandat obilježile su brojne afere. Tužilaštvo BIH 2019. pokrenulo je istragu protiv Mektića između ostalog i zbog odavanja povjerljivih podataka i lažnog iskaza pred Tužilaštvom. Istraga se odnosila na slučaj “Obavještajne afere”, koju je objavio portal Žurnal, a državni ministar sigurnosti potvrdio navode da je hrvatska Sigurnosno obavještajna agencija (SOA) djelovala u BiH.
Novu optužnicu protiv Mektića i još tri osobe je Tužilaštvo BiH pokrenulo krajem te iste godine zbog korupcije prigodom realizacije projekta prekogranične saradnje u oblasti vatrogastva, koji je delegacija EU u BiH finansirala sa skoro 200.000 eura. Po optužnici, Mektić, Agić, Golijanin i Garaplija su zloporabom položaja i ovlasti počinili kazneno djelo “visoke korupcije koja šteti međunarodnom ugledu Bosne i Hercegovine.” Tužiteljstvo je navelo kako su optuženi materijal nabavljali od interesno povezanih osoba i bliskih srodnika, te su su ostvarivali nezakonitu imovinsku korist, te štetu od oko 240.000 KM. Sud BiH je donijelo oslobađajuću presudu koju je Vijeće Apelacijskog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine potvrdilo 2022.
Od vojnog atašea do zatvorenika
Bivši ministar odbrane potom sigurnosti BiH Selmo Cikotić je rođen 1964. u Crnoj Gori. Završio je školovanje na Vojnoj akademiji u Beogradu, a magistrirao i doktorirao u Sarajevu. Veći dio karijere Cikotić je proveo u vojsci: od Armije BiH, pa vojni ataše BiH u Sjedinjenim Američkim Državama 1994. do 1997. godine. Karijeru je nastavio u Vojsci Federacije BiH i Federalnom ministarstvu odbrane. Nakon što je imenovan za načelnika Zajedničkog štaba Oružanih snaga BiH 2000., Cikotić je odlukom komandanta SFOR-a zbog optužbi za ratne zločine izbačen iz vojske.
U razgovoru za CIN rekao je da je kasnije od komandanta štaba NATO-a dobio pismo izvinjenja u kojem je navedeno da su optužbe bile neosnovane. U vojsku se nije vratio i karijeru je nastavio kao izvršni direktor OKI d.o.o. U SDA se učlanjuje 2006. a već naredne je imenovan za državnog ministra odbrane. U Predsjedništvu BiH je za vrijeme mandata Bakira Izetbegovića bio njegov savjetnik za odbranu i sigurnost. Istovremeno radi kao provesor na Fakultetu političkih nauka na sva tri ciklusa studija.
U jesen 2024. godine osuđen je na trogodišnju zatvorsku kaznu zbog zloupotrebe položaja, koju je počinio kao ministar odbrane BiH. Cikotić je proglašen krivim po svih šest tačaka optužnice u kojima su navedeni pojedinačni iznosi koristi pribavljene firmi “Scout”, koji se kreću od nekoliko desetina hiljada do više od dva miliona američkih dolara.
– Sud je našao dokazanim da je optuženi Cikotić svjesno pogodovao firmi ‘Scout’, svjesnim brisanjem elemenata ugovora, i smanjivao količinu oružja za koje je bila smanjena potražnja a povećavao količine naoružanja koje je bilo lakše prodati na tržištu, dok je cijena ostajala ista. Problem zastarjelog naoružanja ostao je da se rješava na teret BiH – kazao je tada u obrazloženju presude predsjedavajući Vijeća Mirsad Strika. Od decembra 2024. Cikotić je na odsluženju zatvorske kazne u Vojkovićima.
Ali to nije sve. Sud Bosne i Hercegovine je u decembru 2023. djelomice potvrdio optužnicu u predmetu Dževad Mlaćo i drugi, kojom se Selmo Cikotić tereti da je počinio kazneno djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Suđenje je nastavljeno ovih dana.
Mito i moral
Ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić (mandat 2023-2025) podnio je 23. januara ove godine neopozivu ostavku iz moralnih razloga.
Nešić (DNS) rođen je 1978. u Sarajevu diplomirani je pravnik. Prema bazi CIN-a Nešić je član DNS od 2014., a 2020. je postao predsjednik stranke. Od 2006. do 2007. godine bio je pripravnik u Centru javne bezbjednosti Istočno Sarajevo. U toj se instituciji njegova karijera i nastavlja: do 2014. godine radio je kao inspektor kriminalističke policije da bi potom četiri godine do 2020. obavljao funkciju v.d. direktora Javnog preduzeća „Putevi Republike Srpske“.
Na Općim izborima 2018. osvojio je mandat u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. U januaru 2023. godine imenovan je za ministra sigurnosti BiH.
Pred kraj 2024. Sud BiH odredio je jednomjesečni pritvor Nešiću, vlasniku firme Legend Mladenu Lučiću i direktoru preduzeća Putevi RS Milanu Dakiću koje Tužilaštvo BiH sumnjiči za visoku korupciju i pranje novca – za izvlačenje novca iz Puteva RS preko tendera za održavanje puteva i putarskih firmi. Tužiteljka Bojana Jolović je rekla da je od 2016. do 2020. godine Nešić primio milion konvertibilnih maraka mita.
Korupcija i primanje mita nisu jedine optužbe. Mediji izvještavaju o presretnutim razgovorima na ANOM i Sky aplikaciji koji ukazuju na veze Nešića sa kriminalnim i narko miljeom. U jednom od presretnutih razgovora iz ANOM komunikacije 2021. između Ellvisa Kelmendija i Aleksandra Nikolića spominju se dvije osobe koje „rade drogu i auta sa Stefanom Kreštalicom iz Lukavice“, a prema tvrdnji iz ovih poruka „Kreštalicu finansiraju braća Nešić, političari i velike lopurde koje pustoše državnu imovinu“.
Od 30. decembra 2024. dužnost ministra sigurnosti preuzeo je Ivica Bošnjak, dotadašnji zamjenik ministra.
(Interview)
