Dok se Bosna i Hercegovina nalazi u najvećoj ustavnoj, političkoj i sigurnosnoj krizi zbog ponašanja Milorada Dodika i vlasti Republike Srpske, HDZ i Dragan Čović, ali i Republika Hrvatska su pokrenule političku ofanzivu s ciljem ispunjavanja dugogodišnjih ciljeva potpune etnoteritorijalizacije BiH.
Prema posljednjim izjavama Dragana Čovića, Željane Zovko, ali i hrvatskog lobiste Maxa Primorca, “hrvatska” politika je odlučila da krizu izazvanu protuustavnim zakonima i odmetanjem rukovodstva Republike Srpske iskoristi za ispunjavanje konačnih ciljeva i ispunjavanje želja HDZ po pitanju Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, ali i širih ustavnih promjena.
Zovko je prije odlaska u Dejton kao dio delegacije Evropskog parlamenta kazala da Bosna i Hercegovina mora biti decentralizovana i federalizovana.
Rukavice je skinuo i Dragan Čović koji je tvrdio da su tri federalne jedinice i federalizam budućnost Bosne i Hercegovine, ali se okomio i na visokog predstavnika Christiana Schmidta za kojeg je rekao da ga niko nije imenovao čime je u potpunosti uskladio retoriku s retorikom Milorada Dodika. Čoviću to što “Schmidta niko nije imenovao” nije smetalo kada je u izbornoj noći promijenjen Izborni zakon i ojačan etnički princip prilikom imenovanja rukovodstva Federacije BiH.
Zatim je i hrvatski lobista Max Primorac u časopisu National Interest objavio tekst u kojima je za američko tržište ponovio i proširio teze Zovko i Čovića i pozvao na uvođenje federalnog sistema zasnovanog na tri konstitutivna naroda.
“U drugoj polovini zemlje, gdje muslimani brojčano nadmašuju katoličke Hrvate tri prema jedan, Bošnjaci koriste ‘prelazno glasanje’ kako bi izabrali Hrvate i predstavnike manjina, obespravljajući tako prozapadni blok u zemlji”, napisao je Primorac, pokušavajući Čovićevu politiku opisati kao prozapadni blok i time igrati na kartu islamofobije u SAD-u.
Činjenice na terenu ipak demaskiraju ove tvrdnje jer je politika Dragana Čovića u potpunosti sinhronizovana s politikom Milorada Dodika koji je u više navrata ne samo opravdao, nego i podržao rusku agresiju na Ukrajinu. Pitanje je kako “prozapadni političar” može imati strateški politički savez s proruskim Miloradom Dodikom, osim ako zalaganje za evropski put nije samo retorička tehnika.
Jedan od zahtjeva Evropske unije je i usklađivanje vanjske politike, a teško je odgovoriti kako bi to usklađivanje izgledalo kada Čovićev saveznik gotovo više vremena provodi u Moskvi nego u Laktašima.
Dragan Čović se u svojim nastupima pozivao na ustavoljublje, a u praksi je pokazao da mu i nije stalo do Ustava, jer da jeste ne bi ostao u savezu i narativ uskladio s Dodikom.
Druga osnova Čovićeve politike je evropski put, ali ostaje u savezu s Dodikom za kojeg put do Brisela vodi preko Moskve, tako da ni u ovom narativu, Čović nije iskren.
Konačno, treći Čovićev cilj jeste izmjena izbornog zakona, a ustavna kriza je dala Čoviću priliku da na stol stavi i federalizaciju, što je u suštini zahtjev za trećim entitetom. Ovakav nastup u savezu s Dodikom, zapravo u suštini sprječava bilo kakav dogovor. Čović postavlja maksimalističke zahtjeve, a time “probosanskim strankama” ne daje osnovu da sa njim uđu u razgovore koje bi doveli do kompromisa.
Zaštita nacionalnih interesa na način koji to traži Dragan Čović značila bi i poništavanje demografske većinske volje u Bosni i Hercegovini, ali kroz naočale Čovićevog pogleda na svijet i zaobilaženje volje Bošnjaka.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
