U svojoj detaljnoj odluci, Sud je naglasio da Izrael, kao okupaciona sila, ima bezuslovnu obavezu da osigura ispunjenje osnovnih potreba lokalnog stanovništva.
Sud je utvrdio da je stanovništvo Gaze nedovoljno opskrbljeno u smislu člana 59 Četvrte ženevske konvencije te da Izrael mora dozvoliti i pomoći humanitarnim operacijama.
Sud je odbacio tvrdnje Izraela da su zaposleni u UNRWA-i povezani s oružanim grupama, navodeći da “Izrael nije dostavio dokaze da je značajan broj uposlenika UNRWA-e član Hamasa” ili, kako je naveo, “drugih terorističkih organizacija”.
ICJ također nije pronašao dokaze o diskriminaciji u raspodjeli pomoći UNRWA-e na osnovu nacionalnosti, rase, vjere ili političkog uvjerenja.
Okupaciona sila nikada ne može pozvati na razloge sigurnosti da bi opravdala opštu obustavu svih humanitarnih aktivnosti na okupiranoj teritoriji – navodi sud, uz ponovljeni stav da je izraelska obaveza da omogući humanitarnu pomoć bezuslovna.
Potvrđeno je da se zakon okupacije primjenjuje uz međunarodno humanitarno pravo koje reguliše neprijateljstva i da Izrael mora ispunjavati oba seta obaveza.
Iako se mišljenje Suda fokusira na definisanje Izraelovih pravnih obaveza, a ne na posljedice njihovog kršenja, ICJ je naglasio da Izrael ostaje obavezan po međunarodnom pravu da poštuje, štiti i ostvaruje ljudska prava Palestinaca na okupiranim teritorijama.
Izrael, kao okupaciona sila, nema pravo na suverenitet niti može vršiti suverene ovlasti nad bilo kojim dijelom okupirane palestinske teritorije, uključujući Istočni Jerusalem – saopćio je sud.
Također je ponovljeno da je Izrael obavezan ne koristiti izgladnjivanje civilnog stanovništva kao metodu ratovanja.
