01.03.2025
Trenutna situacija u Bosni i Hercegovini je ozbiljna i destabilizirajuća, ali nije još došla do tačke s koje nema povratka. Evo nekoliko ključnih faktora koji utiču na potencijalni razvoj događaja:
1. Politička eskalacija, ali bez vojne snage
Dodikove odluke i zakoni koje donosi Narodna skupština RS-a predstavljaju pravni i politički udar na institucije BiH, ali trenutno ne postoje naznake da RS raspolaže vojnom snagom koja bi mogla podržati eventualnu secesiju silom.
RS nema svoju vojsku, a međunarodna zajednica i Oružane snage BiH još uvijek funkcionišu na državnom nivou.
2. Reakcija međunarodne zajednice
Visoki predstavnik Christian Schmidt pravno i politički reaguje, ali ne koristi sve ovlasti koje mu stoje na raspolaganju. Sjedinjene Američke Države su izrazile zabrinutost, ali nisu dale jasne signale da će poduzeti konkretne korake, poput sankcija ili vojne intervencije. EUFOR ima vojnike u BiH, ali njihov broj je ograničen i trenutno se ne ponašaju kao faktor odvraćanja.
3. Geopolitički faktor – Rusija i Zapad
Dodik već dugo računa na podršku Rusije i Srbije, ali ni Moskva ni Beograd nisu spremni otvoreno podržati bilo kakav oružani sukob u BiH. Srbija ne može sebi priuštiti sankcije EU, a Rusija je previše zaokupljena ratom u Ukrajini. Međutim, politička podrška Dodiku iz ovih centara ne jenjava, što ga ohrabruje da nastavi s provokacijama.
4. Bošnjačka politika – pasivna ili odlučna?
Bošnjački političari se oslanjaju na međunarodnu zajednicu i vjeruju da EUFOR i NATO neće dopustiti raspad BiH. Problem je što međunarodna zajednica pokazuje sve manje volje za odlučne poteze. Ako bi došlo do potpune blokade državnih institucija, pitanje je koliko bi bošnjačka politička i sigurnosna struktura bila spremna da odgovori vlastitim mjerama.
Rat je malo vjerovatan, ali kriza može eskalirati
Iako su političke tenzije visoke, trenutno nema oružanih formacija, jasnih vojnih priprema ili sukoba koji bi upućivali na rat. Međutim, nastavak destabilizacije može dovesti do ozbiljne unutrašnje blokade, institucionalnog kolapsa i mogućeg nasilja na manjoj skali (protesti, policijske intervencije, incidenti). Ako bi se situacija dodatno zaoštrila, međunarodna zajednica bi vjerovatno reagovala prije nego što bi došlo do rata širih razmjera.
Ukratko, trenutni pravac vodi ka dugoročnoj političkoj i institucionalnoj krizi, ali ne i ka otvorenom ratu – bar ne u skorijoj budućnosti
