– Bilo je uzaludnih i, rekao bih, ni na čemu konkretno zasnovanih nadanja nekih srpskih fukcionera, uključujući i ambasadora u Washingtonu, da ovaj Biden ipak nije onaj od prije 30 godina. Na svoj način i nije, još je gori jer je sada jedna olupina od čoveka – kazao je Srđa Trifković
Njihova je namjera da od te operacije na kojoj rade, pokušaju napraviti pokaznu vježbu ruske nemoći i geopolitičkog udaljavanja od Balkana, kazao je politički analitičar iz Srbije, i profesor banjalučkog Fakulteta političkih nauka, Srđa Trifković u razgovoru za beogradsku redakciju ruske agenije Sputnjik.
Američki general, koji je naredio bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine, rekao je za albanski servis Glasa Amerike, i to uoči godišnjice obilježavanja nezavisnosti Kosova u Prištini, da misli kako “budućnost odnosa Srbije i Kosova, kao i to da li će između dvije strane doći do međunarodnog priznanja, zavisi od političkih lidera u Srbiji”.
– Mislim i nadam se da će oni uvidjeti privlačnost značajnijeg približavanja Zapadu, što bi značilo i priznavanje Kosova kao nezavisne države. To je stvar udaljavanja od prošlosti i gledanja u budućnost -izjavio je Clark.
Srđa Trifković kaže da je oduševljen jer je Clark dao upravo ovakvu izjavu.
– Moja radost zbog te izjave je zasnovana na činjenici da je reč o ratnom zločincu koji će, po prirodi stvari, diskreditovati svaku ideju koju podrži. Drugim rečima, to je kao da Adolf Ajhman daje izjavu iz Argentine pedesetih godina o potrebi da Izrael prizna palestinsku nezavisnost, a njegov lik i delo garantuju da će čak i oni Srbi koji na momente izgube veru u sposobnost otpora samoimenovanoj globalnoj imperiji, dobiti novu inspiraciju da ipak istraju – ocjenjuje Trifković.
Kako on dodaje, na isti način gledao je prije izvjesnog vremena i na oglašavanje Madeleine Albright na saslušanju u spoljnopolitičkom odboru Predstavničkog doma, neposredno nakon američkih izbora.
– Takvi likovi garantuju da Srbiji neće biti ponuđen čak ni najelementarniji “smokvin list” koji bi neko možda eventualno pokušao da predstavi kao neki „kvid pro kvo“, kao ipak neku kompenzaciju za odricanje od Kosova. Drugim riječima, od likova poput Madeleine Albright, Danijela Serwera, Janusza Bugajskog i naravno Wesley Clarka možete biti sigurni da se neće dati apsolutno ništa – kategoričan je sagovornik Spunjika.
Šta više, napominje Trifković, u novom timu u Washingtonu imamo izrazito prijeteće tonove kada govore o suzbijanju navodnog malignog ruskog uticaja na Zapadnom Balkanu, a to se pritom stavlja u istu ravan sa Ukrajinom i Gruzijom ili, sa druge strane, kao jedan od šest strateških prioriteta.
– Ne zaboravimo da je novi šef State departmenta Antony Blinken opsesivni rusofob koji je već najavio da će Ukrajina biti snabdijevana ofanzivnim naoružanjem, da se istočno proširenje NATO-a vraća na dnevni red i da će ponovo biti podsticani demokratski procesi u postsovjetskom prostoru, što će reći organizovane kodirane revolucije i državni udar poput Majdana u zimu 2013./2014. godine – ukazuje Trifković.
Prema njegovim riječima, priča o tome da će za Srbe biti atraktivna „zapadna opcija“, odnosno Srbija tobože zaštićena NATO kišobranom, je otprilike kao zaštita koju je Al Capone nudio svojim žrtvama u Chicagu dvadesetih godina prošlog vijeka.
– Odbijanje te zaštite je značilo da će ti biti bačena bomba na restoran ili bakalnicu ili da ćeš biti ubijen na ulici. Na isti način, da napravim jednu istorijsku paralelu, nuditi zaštitu znači pretvarati objekat te zaštite u protektorat, a to se upravo desilo sa ostatkom Češke nakon što je Njemačka zgrabila Sudetsku oblast u Minhenu 1938. godine, i gde je na čelo protektorata Češke i Moravske došla Himmlerova desna ruka Reinhard Heydrich – napominje Trifković.
– Bilo je uzaludnih i, rekao bih, ni na čemu konkretno zasnovanih nadanja nekih srpskih fukcionera, uključujući i ambasadora u Washingtonu, da ovaj Biden ipak nije onaj od prije 30 godina. Na svoj način i nije, još je gori jer je sada jedna olupina od čoveka, a vođenje politike nacionalne bezbjednosti i spoljnih odnosa je u rukama globalnih intevencionista. Na kraju krajeva, prošle godine je sam Antony Blinken objavio zajednički tekst sa mužem Victorije Nuland o potrebi nečeg što su oni nazvali “diplomatijom prinude”, što znači ništa drugo nego povratak grubog siledžijstva na svjetsku scenu, po recepturi Billa Clintona, s tom razlikom da ovog puta oni misle da određene poslove mogu da odrade neuznemiravani od Rusije i Kine, konkretno pri likvidiciji Republike Srpske i radikalne revizije Daytona – kaže Trifković.
Njihova je namjera, dodaje Trifković, da od te operacije na kojoj rade, pokušaju da naprave pokaznu vježbu ruske nemoći i geopolitičkog udaljavanja od Balkana. Sa druge strane, napominje Trifković, oni imaju mali problem u smislu da je danas ipak nezamislivo da bi se unutar EU i NATO sklopio konsenzus za obnovu direktno siledžijskog ponašanja kakvo je bilo bombardovanje Republike Srpske 1994-1995 i same Srbije 1999.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.