Buđenje protiv fašizma: Politički preokreti u regionu
Prošlo je tačno dva mjeseca otkako je Kusturica najavio pad Vučića i javno se distancirao od njega. Iz svojih razloga, tom očiglednom padu diktature u Srbiji pridružio se i Dodik, gotovo pa samostalno priređujući vlastiti politički kraj, koji je, uz malo mudrosti, mogao još neko vrijeme odgoditi.
Opozicija u Republici Srpskoj, kako stvari stoje, neće povući Srbe iz Bosne u ponor – zajedno sa svima nama – već je pokazala odgovornost. To je najviše iznenadilo Dodika, koji je navikao da ih gazi metodama sramotnim i za 15. vijek.
Očigledno je da će Dodik i Vučić pasti. U ovom trenutku, podržavati ih mogu samo budale ili oni koji su kupljeni – jer to podsjeća na klasičan odlazak u četnike ’45. godine. Kako god, Srbi će u Srbiji opet promijeniti vlast i pokušati izboriti se za bolju, demokratskiju i pošteniju Srbiju, što i nije teško ako je današnja Srbija referentna tačka.
Srbija već ima kritičnu masu ljudi koji su gotovo na nivou evropskih standarda – u stotinama hiljada – dok mi imamo tek nekoliko hiljada. Politička i društvena situacija danas podsjeća na Drugi svjetski rat: tada su Srbi imali partizane i četnike, Hrvati ustaše, partizane i domobrane, dok su Bošnjaci bili malobrojni u svim tim pokretima.
Danas, srpski “partizani”, iako brojem znatno manji od onih koji su fašisti, svojom autentičnošću, dobrom namjerom, veličinom i hrabrošću uspijevaju nakon decenija da pobijede sile mraka. Ostaje da se vidi hoće li tu pobjedu pretočiti u pravu, makar i minimalno demokratsku vlast.
Kod Bošnjaka nema partizana u pravom smislu. Postoje male grupice pojedinaca – diverzanti, često s plitkim materijalnim interesima, bez svijesti da se protiv fašista treba boriti, da ih treba progoniti. Umjesto da samo vičemo “hoćemo jake institucije” ili “hoćemo da stane nasilje nad ženama”, moramo napraviti prvi konkretan korak. Tek tada ćemo moći dalje.
Ono što se trenutno dešava u Srbiji je, bar do sada, najsavršenija revolucija koju je svijet vidio. I pored toga, Bošnjaci je ne primjećuju – umjesto da uče, ponovo traže prečice i prevare u promjenama. Ali prečica nema. One postoje samo za one koji su na suprotnoj strani, koji, čak i kada su poraženi, mogu resetovati sistem u svoju korist.
Jedan od naših osnovnih problema je suluda ideja da smo bolji od Srba, pa samim tim ne moramo raditi na sebi. Najtužnije je što to nije tačno – pogotovo ako se uporedimo s onima koji danas vode ustanak protiv Vučića. Takve ljude mi gotovo da nemamo.
Na kraju, desit će se ono što se desilo ’45. – upravo oni koji donesu slobodu Srbima, donijet će je i Bošnjacima. Oni koji su protiv fašista moraju se ujediniti, bez obzira na naciju, baš kao što su se fašisti u regionu ujedinili od 1990. godine i ostali na vlasti gotovo 40 godina.
Krajnje je vrijeme da shvatimo: kada su fašisti na vlasti – s naše ili druge strane – možemo samo čekati njihov pad. Nikada s njima ne možemo ništa graditi. Godinama smo gledali kako se fašisti s tri strane “dogovaraju”, pljuju i prijete – ali sve je završilo isto. Protraćene decenije i uništene države. Njihov jedini domet bila je devastacija naroda i sistemska pljačka.
Ne može se od dva minusa napraviti plus. Ne može se kombinovati plus i minus. Promjene su moguće samo kada s obje strane stoje pozitivne snage. Kada to vrijeme dođe, moramo ga maksimalno iskoristiti.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
