Snimci ruševina, kratera na ulicama i spaljenih automobila ponovo su obišli svijet. Ovoga puta fokus je na Izrael, koji osjeća posljedice napada raketama iz Iran.
Stambene zgrade su oštećene, sirene za uzbunu gotovo ne prestaju, a građani provode noći u skloništima. Iako izraelski protivraketni sistem Iron Dome presreće veliki broj projektila, dio raketa ipak prolazi i ostavlja trag razaranja. Za mnoge Izraelce to je prizor kakav dugo nisu vidjeli.
Međutim, kada se pogleda druga strana sukoba, slika postaje još teža. Pojas Gaze mjesecima je u ruševinama. Tokom izraelskih vojnih operacija uništeni su čitavi kvartovi, bolnice, škole i infrastruktura za vodu i električnu energiju. Gradovi koji su nekada bili prepuni života danas su pretvoreni u pejzaž prašine i razorenih zgrada.
Uz razaranja, situaciju dodatno pogoršava humanitarna kriza. Zbog blokada i nedostatka pomoći, hiljade ljudi živi u improviziranim šatorima bez osnovnih higijenskih uslova, dok se mnoge porodice suočavaju s glađu i nedostatkom lijekova.
Prema različitim izvještajima, od početka sukoba u oktobru 2023. godine desetine hiljada Palestinaca su ubijene ili ranjene, dok su stotine ljudi stradale i tokom kasnijih kršenja primirja.
Ovo je klasičan primjer spirale nasilja – rakete dolaze s jedne strane, vojni odgovori s druge, a civilni život gotovo potpuno nestaje između te dvije vatre.
U Izrael postoji osjećaj stalne ugroženosti jer ni najsavremeniji sistemi odbrane ne mogu spriječiti svaku štetu. Istovremeno, u Pojas Gaze razaranja su poprimila razmjere humanitarne katastrofe, gdje najveći teret rata nose civili.
Rat nikada nije herojski kada se pogleda kroz oči običnih ljudi. Dok političari i vojni analitičari raspravljaju o strategiji, raketama i vojnoj moći, iza tih brojki ostaju razoreni domovi, izgubljeni životi i djeca koja odrastaju usred ruševina.
Zato svaku vijest o Gazi ili Izraelu treba čitati s mnogo pažnje – i još više empatije.
